LETTERA DI GIOVANNI PAOLO II
AL CARDINALE FRANJO ŠEPER,
INVIATO SPECIALE ALLE CELEBRAZIONI DI NIN,
PER IL 1100° ANNIVERSARIO DELLO SCAMBIO DI LETTERE
FRA GIOVANNI VIII E IL PRINCIPE CROATO BRANIMIRO
 

Papa imenuje kardinala Franju Šepera za svoga legata
na završnom slavlju Branimirove godine u Ninu

Časnome Našem bratu Franji svete Rimske crkve kardinalu Šeperu,
prefektu svete Kongregacije za nauk vjere!

U tvojoj će se domovini, kako nedavno saznasmo, uskoro slaviti posebne svečanosti, da se dostojnim spomenom obilježi presretni i značajni događaj, koji je, dobro znamo, već dugo vremena od tada bio ljubljenom hrvatskom narodu od velike koristi. Upravo se ove godine navršava tisuću i stotinu godina, kada se dogodila sigurna i utvrđena izmjena pisama između pape Ivana VIII., Našeg Prethodnika, i preslavnog muža Branimira, hrvatskog kneza, i to u vrijeme žalosnog rascjepa Istočne crkve od Zapadne, poslije kojeg Hrvati za kratko vrijeme potpadoše pod državnu i crkvenu zaštitu Bizanta. Upravo knez Branimir bio je taj, koji je ‑ naslijedivši na upravi Zdeslava ‑ pridonio da taj narod sačuva katoličko ime, kada je sam osam stotina sedamdeset devete godine odlučio da pošalje Pismo tom Našem Predšasniku, da ‘čitavom dušom’ pristajući uz Rim, obnovljenu vjernost naroda ispovjedi i potvrdi.

I zato je te iste godine spomenuti Veliki Svećenik, veoma obradovan, za vrijeme svete mise na blagdan Uzašašća Gospodnjega tim sinovima Hrvatske podijelio Apostolski blagoslov, i dana 7. lipnja napisao dva pisma, da srdačno čestita njima, koji obnoviše veze sa Zapadnom crkvom.

Toliki događaj, ovdje ukratko spomenom obuhvaćen, znači jedno veliko svjedočanstvo, kako prave kršćanske vjere, kojom su od tada vjernici tijekom tolikih vjekova neprestano poštovali Jednu Kristovu Crkvu, tako i odane ljubavi i poštovanja, kojom od tada ne prestaše obasipati Nasljednika svetoga Petra.

A sada, kada ova razmišljanja nisu korisna samo za jačanje pobožnosti toga svetog stada nego i za odluke zgodne za ovo naše vrijeme za njegov kršćanski život, uvjereni smo da će Hrvati vjernici ‑ kojih se još danas rado sjećamo kako su nedavno u gradu Rimu, u bazilici sv. Petra, kao hodočasnici s Nama molili i toliko se radovali Našem Apostolskom Blagoslovu ‑ ubrati sebi i najbolje plodove iz ove predivne baštine svoje prošlosti.

I zato Nam je bilo veoma drago čuti jednodušnu molbu časnih biskupa Hrvatske, koju Nam nedavno uputiše, da toj crkvenoj svečanosti, kojom će se spomenuto slavlje završiti u starom gradu Ninu, u Zadarskoj nadbiskupiji, dana 2. rujna ove godine, predsjeda crkveni Knez, koji bi zastupao Našu osobu.

Stoga Mi, vruće želeći da se taj svečani dan obilježi još većom čašću, Tebe, časni Naš brate, Našim Izvanrednim Poslanikom imenujemo i postavljamo, naređujući ujedno da u Naše Ime predsjedaš svetim liturgijskim obredima.

Osim toga, veoma Nam je na srcu te ljubljene sinove i kćeri žarko zamoliti da mnogo i od srca zahvaljuju Bogu za katoličku vjeru, tako darežljivo predanu njihovim precima i njima, i da je svaki svom dušom čuva ‘u čvrstoj nadi i iskrenoj ljubavi’, poput njihovih starih.

Sve potičemo da i nadalje neustrašivo i nepokolebljivo uvijek ostanu vjerni ovoj Apostolskoj Stolici, da se neumorno bore za istinu i svetost kršćanskog imena, da budu odani svojim Pastirima, i da ustraju u dobrim djelima sve do kraja.

Želeći, na kraju, da ovi sveti obredi ‑ sretno do kraja završeni ‑ donesu što obilnije duhovne plodove, Tebi, časni Naš brate, nadbiskupima, biskupima, svećenicima, redovnicima, vjernicima, kao i svim pobožnim hodočasnicima Hrvatima, koji će se tom zgodom okupiti u ovom gradu Ninu, od srca podjeljujemo u Gospodinu Apostolski Blagoslov, kao jamstvo i zalog nebeskih darova.“

Vatikanski Grad, dne 22. kolovoza, na blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, godine tisuću devet stotina sedamdeset i devete, prve godine Našeg Pontifikata.

Papa Ivan Pavao II.