BENEDIKT XVI.

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 18. rujna 2005.

Odnos između svetosti i euharistije

Draga braćo i sestre!

Dok se Godina euharistije približava svome kraju, htio bih se vratiti na jednu posebno značajnu temu, koja je toliko prirasla srcu moga časnoga prethodnika, Ivana Pavla II.: odnos između svetosti, toga cilja i puta kojim hode Crkva i svaki kršćanin, i euharistije. Posebice se moja misao danas upravlja prema svećenicima, kako bih podcrtao da se upravo u euharistiji nalazi tajna njihova posvećenja. Snagom svetoga reda, svećenik prima dar i zadatak da sakramentalno ponavlja geste i riječi kojima je Isus na Posljednjoj večeri ustanovio spomen-čin svoga Vazma. Po svećenikovim se rukama obnavlja to veliko čudo ljubavi, kojemu je on pozvan biti još vjernijim svjedokom i navjestiteljem (usp. apostolsko pismo Ostani s nama, Gospodine, 30). Upravo stoga prezbiter mora biti ponajprije klanjatelj i motritelj euharistije, počevši od samoga trenutka njezina slavljenja. Dobro nam je poznato da valjanost sakramenta ne ovisi o svetosti slavitelja, ali će učinkovitost sakramenta za njega samoga i za druge biti utoliko veća ukoliko će ga on više proživljavati dubokom vjerom, žarkom ljubavlju i gorućim duhom molitve.

Kroz godinu liturgija nam kao primjere donosi svete služitelje oltara, koji su snagu za nasljedovanje Krista primali iz svakodnevne bliskosti s njime u slavljenju euharistije i u euharistijskome klanjanju. Prije nekoliko dana spomenuli smo se sv. Ivana Zlatoustoga, carigradskoga patrijarha s kraja četvrtoga stoljeća. Nazvan je zlatoustim zbog naročite rječitosti; no naziva ga se i "euharistijskim naučiteljem", zbog širine i dubine njegova nauka o presvetome sakramentu. "Božanska liturgija", koja se slavi u istočnim Crkvama, nosi njegovo ime, a njegovo geslo: "dovoljan je jedan čovjek ispunjen žarom da preobrazi čitav narod", svjedoči o učinkovitosti Kristova djelovanja po njegovim službenicima. U ovo naše doba ističe se lik svetoga Pija iz Pietrelcine, kojega ćemo se spomenuti sljedećega petka. Slaveći svetu misu, on je tolikom gorljivošću proživljavao otajstvo Kalvarije da je učvršćivao i vjeru i pobožnost sviju. I znakovi rana, što mu ih je Bog darovao, bili su izraz bliskoga suobličenja s Isusom raspetim. Razmišljajući o svećenicima zaljubljenima u Euharistiju, ne može se zaboraviti niti sveti Ivan Marija Vianney, ponizni župnik Arški iz vremena Francuske revolucije. Svetošću svoga života i pastoralnom revnošću, on je uspio od svoga malenoga mjesta načiniti kršćansku zajednicu pokrenutu Riječju Božjom i sakramentima.

Obratimo se sada Mariji, moleći posebno za svećenike čitavoga svijeta, kako bi od ove Godine euharistije kao plod primili obnovljenu ljubav prema sakramentu što ga slave. Zagovorom djevičanske Majke Božje, neka uvijek žive i svjedoče otajstvo koje je stavljeno u njihove ruke za spas svijeta.