KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 23. siječnja 2008.

Poziv na molitvu za jedinstvo svih kršćana

Draga braćo i sestre!

Slavimo Tjedan molitve za jedinstvo kršćana koji će završiti sljedećeg petka, 25. siječnja, blagdanom Obraćenja apostola Pavla. Kršćani iz različitih Crkava i crkvenih zajednica sjedinjuju se ovih dana u jednoglasnu molitvu upućenu Gospodinu Isusu da ponovno uspostavi puno jedinstvo svih svojih učenika. To je složan zaziv izrečen jednom dušom i jednim srcem, kao odgovor na želju samoga Otkupitelja, koji se na Posljednjoj večeri obratio Ocu ovim riječima: "Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao" (Iv 17,20-21). Moleći milost jedinstva, kršćani se pridružuju toj Kristovoj molitvi te odlučuju zauzeto radi na tome da čitavo čovječanstvo primi i prepozna Krista kao jedinog Pastira i jedinog Gospodina, te tako mogne iskusiti radost njegove ljubavi.

Ove godine Tjedan molitve za jedinstvo kršćana dobiva posebnu vrijednost i značenje, jer se spominje stote obljetnice od svoga početka. Od početka je to bila doista plodna inicijativa. Godine 1908. jedan američki anglikanac, koji je potom ušao u jedinstvo s Katoličkom Crkvom, utemeljitelj Zajednice braće i sestara Atonement (Society of the Atonement), otac Paul Wattson, zajedno s još jednim episkopalcem, ocem Spencerom Jonesom, došao je na proročku zamisao o osmini molitve za jedinstvo kršćana. Zamisao su naklono primili nadbiskup New Yorka i apostolski nuncij. Poziv na molitvu za jedinstvo proširio se potom godine 1916. na cijelu Katoličku Crkvu, zahvaljujući uredbi moga časnog prethodnika pape Benedikta XV., sadržanoj u njegovu dokumentu Romanorum Pontificum. Inicijativa koja je u međuvremenu potakla nemalo zanimanje, sve se brže i posvuda širila, a s vremenom je sve više ustaljeno i njezino ustrojstvo. Razvoju ove ideje pridonio je i Abbe Couturier (1936). Kad je potom zapuhao proročki vjetar II. vatikanskog sabora, porasla je svijest o potrebi jedinstva. Nakon zasjedanja sabora nastavljen je strpljiv hod u potrazi za punim zajedništvom svih kršćana, ekumenski hod koji je iz godine u godinu upravo u Tjednu molitve za jedinstvo kršćana nalazio jedan od najznačajnijih i najplodnijih trenutaka. Sto godina od prvog poziva na molitvu za jedinstvo postao je ovaj Tjedan molitve već čvrsta tradicija, očuvavši duh i datume što ih je izabrao o. Wattson. On je te datume izabrao zbog njihova simboličnog značenja. Kalendar toga doba predviđao je 18. siječnja blagdan Katedre sv. Petra, koja je čvrst temelj i sigurno jamstvo jedinstva čitavog naroda Božjega, dok 25. siječnja, kako tada tako i sada, liturgija slavi blagdan Obraćenja sv. Pavla. Dok zahvaljujemo Gospodinu za ovih sto godina molitve i zajedničkog zauzimanja tolikih Isusovih učenika, sa zahvalnošću se spominjemo idejnoga tvorca ove providonosne duhovne inicijative oca Wattsona, a zajedno s njime i svih koji su je promicali i obogaćivali svojim doprinosima, omogućivši da postane zajednička baština svih kršćana.

Spomenuo sam maloprije da je temi jedinstva kršćana II. vatikanski sabor posvetio veliku pozornost, posebice Dekretom o ekumenizmu (Unitatis redintegratio), u kojem je, među ostalim, snažno istaknuta uloga i važnost molitve za jedinstvo. Molitva, navodi Sabor, u samom je srcu svega ekumenskog hoda. "Ovo obraćenje srca i ova svetost života, zajedno s osobnim i javnim molitvama za jedinstvo kršćana, moraju se smatrati dušom svega ekumenskog pokreta" (UR 8). Zahvaljujući upravo tome duhovnome ekumenizmu, utemeljenom posebice na molitvi i iskrenom obraćenju Kristu, zajednička potraga za jedinstvom postigla je ovih posljednjih desetljeća veliki razvoj koji se prepoznaje kroz različite inicijative: od međusobnog upoznavanja kroz bratske susrete među članovima različitih Crkava i crkvenih zajednica, od sve više prijateljskih razgovora do suradnje na različitim poljima, od teološkog dijaloga do potrage za konkretnim oblicima zajedništva. Ono što je oživjelo i nastavlja oživljavati ovaj hod prema punome zajedništvu svih kršćana ponajprije je molitva. "Bez prestanka molite" (1Sol 5,17) tema je ovogodišnjega Tjedna; to je istovremeno i poziv koji nikad ne prestaje odjekivati u našim zajednicama, da molitva bude svjetlo, snaga, smjerokaz našim koracima, u stavu poniznosti i poslušnosti našem zajedničkim Gospodinu.

Sabor potom stavlja naglasak na zajedničku molitvu, onu koju katolici i drugi kršćani zajednički uzdižu prema jedinome nebeskom Ocu. Dekret o ekumenizmu u tom smislu kaže: "Ove zajedničke molitve bez sumnje su vrlo učinkovito sredstvo kojim se moli za milost jedinstva" (UR 8). To je stoga što, u zajedničkoj molitvi, kršćanske zajednice staju zajedno pred Gospodina te, postajući svjesni proturječja koja proizlaze iz podjele, očituju volju da budu poslušne njegovoj volji utječući se s pouzdanjem njegovoj svemoćnoj pomoći. Dekret dodaje također da su te molitve "istinsko očitovanje veza kojima su katolici još uvijek povezani s odijeljenom braćom (seiuncti)" (isto). Zajednička molitva nije dakle voluntaristički ili isključivo sociološki čin, nego je izraz vjere koja sjedinjuje sve Kristove učenike. Tijekom godina uspostavljena je plodna suradnja na tom polju, a od 1968. godine dotadašnje Tajništvo za jedinstvo kršćana, koje je poslije preraslo u Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana, te Ekumensko vijeće Crkava zajednički pripremaju priručnike za Tjedan molitve za jedinstvo, koji se potom zajednički nastoje proširiti svijetom, dostižući područja do kojih se nikad ne bi stiglo da svatko radi sam.

Koncilski Dekret o ekumenizmu misli se na molitvu za jedinstvo kad, na samom kraju, izjavljuje da je Koncil svjestan da "ova sveta želja da se pomire svi kršćani u jedinstvu Crkve Kristove, jedne i jedine, nadilazi ljudske sile i sposobnosti. Stoga polaže svu svoju nadu u molitvu Kristovu za Crkvu (UR 24). Upravo nas svijest o našim ljudskim ograničenjima potiče na pouzdano predanje u ruke Gospodnje. Vidi se iz toga da se duboki smisao ovog Tjedna molitve nalazi baš u čvrstom oslanjanju na molitvu Kristovu, jer Krist u svojoj Crkvi nastavlja moliti da "svi budu jedno... da svijet uzvjeruje..." (Iv 17,21).

Možemo reći da je molitva za jedinstvo pokrenula i pratila različita razdoblja ekumenskoga pokreta, posebice od II. vatikanskog sabora. U ovom razdoblju Katolička Crkva uspostavila je kontakt s raznim Crkvama i crkvenim zajednicama Istoka i Zapada kroz različite oblike dijaloga, ispitujući sa svakom od njih teološke i povijesne probleme koji su nastali tijekom stoljeća i ustalili se kao čimbenici podjele. Gospodin je dao da takvi prijateljski odnosi poprave međusobno poznavanje, pojačaju zajedništvo, omogućivši istovremeno da se jasnije sagledaju problemi koji ostaju otvoreni i pospješuju podjelu. Zahvaljujemo Bogu koji je podržavao i rasvjetljavao dosad prevaljeni put, plodan put za koji koncilski Dekret o ekumenizmu kaže da je "izrastao poticajom i milošću Duha Svetoga" te je "svakoga dana sve širi" (UR 1).

Draga braćo i sestre, prihvatimo poziv da "bez prestanka molimo", što ga je apostol Pavao uputio prvim kršćanima u Solunu, u zajednici koju je sam utemeljio. Upravo stoga što je znao da su ondje nastali nesporazumi, htio je pozvati na strpljenje sa svima, na izbjegavanje uzvraćanja zlom na zlo, a na ustrajno traženje dobra među njima i kod svih ostalih, zadržavajući u svim okolnostima radost. Savjeti što ih je sveti Pavao dao Solunjanima mogu nadahnuti i danas ponašanje kršćana u području ekumenskih odnosa. On u prvom redu kaže: "Gajite mir među sobom!" a onda: "Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!" (usp. 1Sol 5,13.18). Prihvatimo i mi ovu snažnu pouku apostolovu, bilo da je riječ o zahvaljivanju Gospodinu za postignuti napredak u ekumenskom pokretu, bilo da je riječ o molitvi za puno jedinstvo. Djevica Marija, Majka Crkve, neka svim učenicima svoga božanskoga Sina izmoli da što prije počnu živjeti u miru i međusobnoj ljubavi, tako da pruže uvjerljivo svjedočanstvo pomirenja pred cijelim svijetom.