The Holy See
back up
Search
riga

DISCORSO DI SUA SANTITŔ BENEDETTO XVI
AI VESCOVI DELLA CONFERENZA EPISCOPALE DELLA CROAZIA
IN VISITA "AD LIMINA APOSTOLORUM"

6. srpnja 2006

 

Gospodine Kardinale,
Časna Braćo u biskupstvu!

S velikom radošću izražavam vam srdačnu dobrodošlicu u Petrovu kuću, koristeći kao svoje riječi apostola Pavla: „Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u Evanđelju“ (Fil 1, 3-5). Vaše zalaganje u naviještanju Radosne vijesti u duhu uvjerenoga crkvenoga zajedništva potvrđuje se također i vašim pohodom ad limina, kojim želite posvjedočiti istinsko pristajanje Crkve u Hrvatskoj uz Petrovu Stolicu. Zahvalan sam gospodinu Kardinalu Josipu Bozaniću koji mi je, kao predsjednik Hrvatske Biskupske Konferencije, uputio riječi pozdrava u ime svih vas te u ime povjerenoga vam stada Božjega.

Bratski susreti i plodonosni razgovori ovih dana, u kojima ste sa mnom podijelili pozitivne rezultate i nade kao i poteškoće i brige vaših biskupija, bili su prilika da bolje upoznam stanje Crkve u vašim krajevima. S pravom ste ponosni na četrnaeststoljetnu kršćansku baštinu i vjeru svoga naroda, ali ste istovremeno vrlo dobro svjesni da je opredjeljenje za Boga ne samo plod prošlosti, nego i osobni čin koji pred Bogom obvezuje svakoga pojedinca, kojemu god naraštaju pripadao. Kako biste dušama o kojima brinete omogućili što dublju spoznaju Isusa Krista i osobni susret s Njim, pripremili ste brojne pastoralne planove, koji svjedoče o vašoj velikoj zauzetosti te opravdavaju nadu i optimizam. Posebno su važne vaše inicijative za temeljitu pripremu za Sakramente i dolično sudjelovanje u bogoslužju. Zamijetio sam, također, zalaganje za što kvalitetniji vjerski odgoj i katehezu, kako u školama tako i u župama. Kako ne istaći zatim njegovanje tradicionalnih pučkih pobožnosti i čestih hodočašća, naročito u marijanska svetišta? Spomen zaslužuje i mudra otvorenost novim poticajima Duha, koji dijeli svoje karizme i čini spremnima preuzeti odgovornosti i dužnosti, korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve. Od srca želim da, uzdajući se u obećanje Gospodinovo da će zauvijek ostati nazočan među nama, sa svojim zajednicama nastavite hoditi putem dosljednog pristajanja uz Kristovo Evanđelje.

Vaša Zemlja, Hrvatska, oduvijek živi u okviru europske civilizacije, te s razlogom stoga želi biti priznata kao član Europske Unije. Njena želja je, svojim ulaskom u tu Ustanovu, surađivati na dobro svih stanovnika Kontinenta. Nacija će na taj način moći ući u odnos, s uvažavanjem i dijalogom, s drugim europskim narodima, doprinoseći vlastitom kulturom i tradicijom u traganju svih za potpunom istinom o čovjeku. Bitno je, zapravo, da izgrađivanje zajedničkoga europskoga doma uvijek bude utemeljeno na istini o čovjeku, oslanjajući se pri tom na načelo prava svih na život od začeća do prirodne smrti; na priznavanje duhovne dimenzije čovjeka, u kojoj se ukorjenjuje njegovo neotuđivo dostojanstvo; na poštivanje vjerskog izbora svakoga pojedinca, u kojemu se očituje neprijeporna ljudska otvorenost transcendentnome. Po ovim vrijednostima moguće je postići konsenzus i s onim koji, makar i ne pristajući uz Katoličku crkvu, prihvaća glas razuma, osjetljiv na norme prirodnoga zakona. Znam da se vi, u ovom pogledu, zauzimate zajedno sa svojim svećenicima i vjernicima. Ohrabrujući vas da ustrajete, jamčim vam podršku Svete Stolice, koja je uvijek cijenila i voljela Hrvatsku. Veze između Apostolske Stolice i vašega naroda, već učvršćene tijekom prošlih vremena, nastavile su se jačati, što dokazuje i ne tako davno potpisivanje bilateralnih Ugovora. Sveta Stolica će i ubuduće stajati uz vas te s pažnjom pratiti i podupirati nastojanja vašega naroda na putu istinskoga napretka.

Potrebno je promisliti, ipak, da ni putovi s dobrim i poželjnim ciljevima nisu bez zamki suvremenih kulturnih strujanja kao što su sekularizacija i relativizam. Stoga je nužno neumorno naviještanje evanđeoskih vrjednota, kako bi vjernici mogli izbjeći te opasnosti. Slijedeći primjer i učenja velikana vaših mjesnih Crkava – mislim osobito na blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika – ne bojte se ukazivati na ono što naučava Evanđelje, upozoravajući na ono što mu je protivno, kako bi vaše zajednice čitavome društvu bile poticaj u promicanju općega dobra i u pažnji prema najpotrebnijima. U ovome trenutku moje misli smjeraju na obitelji s brojnom djecom, na one koji unatoč napornom radu teško žive, na nezaposlene te starije, bolesne i nemoćne. Vaša Zemlja, nažalost, još osjeća posljedice nedavnoga sukoba, čiji se negativni učinci odražavaju ne samo u ekonomiji, nego i u dušama stanovnika, koji ponekad izražavaju težinu toga bremena. Budite uvijek zagovornici pomirenja i promicatelji mirnoga suživota svih građana vaše domovine, hrabreći ih na putu kršćanskog izmirenja: praštanje najprije oslobađa onoga koji ima odvažnosti udijeliti ga.

Časna Braćo, pastoralni izazovi su brojni i vrijeme u kojemu živimo nije lišeno poteškoća. No, ipak, sigurni smo u pomoć Odozgor. U tom smislu, služba biskupa čini se još važnijom. Kako bi svima dao vjerodostojno svjedočanstvo, on ne smije misliti na drugo, osim na služenje Kristu. Budite stoga velikodušni u služenju Crkvi i svome narodu, postojani u molitvi i ispunjeni žarom naviještanja. S osobitom brigom pratite formiranje svećenika, vaših suradnika; búdite svećenička zvanja te pozorno bdijete nad vašim sjemeništarcima. Potičem vas da u ljubavi i duhu međusobne suradnje vodite vjerske zajednice i pokrete, kako one posvećenoga života tako i laičke. Nastavite u obiteljima promicati vjernu ljubav, sklad i svakodnevnu molitvu, ohrabrujući ih u velikodušnoj otvorenosti životu. Kako ne vidjeti, zatim, važnost prisutnosti katolika u javnome životu, kao i u sredstvima društvenoga priopćavanja? I o njihovoj afirmaciji ovisi hoće li se o aktualnim problemima moći čuti glas istine. Molim se za to da svatko umije djelovati na slavu Božju i na korist ljudi, kako bi posvuda odjekivala zahvala Darovatelju svakoga dobra, po riječima Apostola: «Onomu pak koji snagom u nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi moliti ili zamisliti – Njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu za sva pokoljenja vijeka vjekovječnoga!» (Ef 3, 20-21).

Časna Braćo, budite sigurni u moju podršku i molitvu za djelo koje vam je Bog povjerio na korist vaših zajednica. Vaš posjet ad limina pokazao je kako ste sa svojim vjernicima «jedno srce i jedna duša» te kako gajite duboki osjećaj zajedništva s Petrovim Nasljednikom, a time i sa sveopćom Crkvom. Zazivajući na vas i na vaše služenje zagovor Marije, Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, od srca udjeljujem svoj blagoslov vama, vašim svećenicima, redovnicima i redovnicama, kao i čitavom hrvatskom narodu. Hvaljen Isus i Marija!

Vatikan, 6. srpnja 2006.

 

© Copyright 2006 - Libreria Editrice Vaticana

    

top