DISCORSO DI GIOVANNI PAOLO II A S. E. IL SIGNOR MARIJAN ŠUNJIC
AMBASCIATORE DI CROAZIA PRESSO LA SANTA SEDE*
Lunedì, 12 ottobre 1998
Gospodine Veleposlanice!
1. Dobro došli u Vatikan. S velikim zadovoljstvom primam
vjerodajnice kojima ste ovjerovljeni za izvanrednoga i opunomocenoga
veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici.
Zelim Vas zamoliti da poštovanomu predsjedniku Republike,
gospodinu Franji Tudmanu, prenesete moju zahvalu za ljubazne i srdacne zelje,
koje mi je preko Vas ponovno izrekao takoder u ime cijele Nacije stoljecima
povezane s Petrovom Stolicom. Zahvaljujem Vam, Gospodine Veleposlanice, takoder
i za cestitku u povodu obljetnice mojega izbora za petrovsku sluzbu.
Svoje mi vjerodajnice predajete svega nekoliko dana od završetka
mojega pastirskog pohoda Hrvatskoj. Nikada necu zaboraviti vrlo snazne dojmove,
koje sam stekao na raznim susretima s pucanstvom, posebno na Svetoj Misi za
vrijeme koje sam s radošcu proglasio blazenim slavnoga sina Hrvatske i vjernoga
pastira Crkve, kardinala Alojzija Stepinca. To je bio razlog da sam zelio osobno
cestitati gospodinu predsjedniku Republike na kraju svecanoga Svetog Bogosluzja
u Mariji Bistrici. Ostat ce mi isto tako neizbrisivi dojmovi sa svecane
Euharistije na Znjanu, sluzene u povodu proslave sedamnaest stoljeca grada
Splita, te sa susretâ u Zagrebu i Solinu.
Hrvatski je narod još jedanput znao ocitovati ne samo svoju zivu
vjeru i postojanu odanost Katolickoj Crkvi, nego i svoje dostojanstvo i
zivotnost svoje kulture, što je sve pridonijelo da apostolsko putovanje poprimi
posebno duboko znacenje. I crkvene su se i drzavne vlasti, na svim razinama, do
kraja zalozile da olakšaju susret Petrova nasljednika s pucanstvom, promicuci
plodonosno ostvarenje moje sluzbe medu bracom i sestrama u Hrvatskoj. Rado
koristim ovu prigodu da ponovno svima zahvalim.
2. Hrvatska sada, nakon patnji koje je prozivjela u godinama
nedavnoga rata, uziva veliki dar mira. Zelim iz dna srca da se ta temeljna
vrijednost moze iz dana u dan sve više ucvršcivati i konacno proširiti na sve
narode europskoga jugoistoka, pozvane zivjeti u uzajamnomu poštivanju, u
iskrenomu dijalogu i u medusobnoj suradnji.
Vaša zemlja i drugi narodi srednje i istocne Europe nisu više
nakon raspada komunistickoga totalitarizma odijeljeni od velike obitelji ostalih
europskih naroda. Nakon desetljecâ velikih patnji, Gospodar je povijesti, na
pragu trecega tisucljeca, tim narodima darovao dragocjeno dobro slobode.
Stoga je posve razumljiva i pravedna njihova teznja da se
ponovno, ravnopravno s drugim narodima, ukljuce u postupak izgradnje
zajednickoga doma, pruzajuci tomu povijesnom pothvatu vlastiti duhovni, moralni
i kulturni doprinos. Zbog cvrstoce je temeljâ zgrade posebno vazno te temelje
postaviti na pouzdanu stijenu kršcanskih vrijednosti.
Motreci s tih obzora, zarko zelim da se pucanstva spomenutih
zemalja ne razocaraju u svojim zakonitim ocekivanjima. Njima je danas, bilo na
gospodarskom i društvenom podrucju bilo pak na kulturnom i politickom, potrebna
iskrena i velikodušna potpora u svladavanju teškocâ, koje su ostatak prijašnjih
totalitaristickih rezima.
3. Danas je nakon dugih godinâ raznih diktatura i bolnih
iskustava nasilja, kojima su bila izvrgnuta pucanstva u tamošnjim krajevima,
potrebno više truda da bi izgradili pravu demokraciju po mjeri covjeka. Da bi
demokracija bila uistinu takva ne moze zanemarivati eticke pretpostavke koje
izviru iz istine o covjeku što se moze otkriti istrazujuci zdravim razumom.
Demokracija mora posebno voditi racuna o svim opsezima ljudskoga bica, pocevši
od duhovnoga i vjerskoga. Jedino se za demokraciju, koja ljudsku osobu stavlja u
središte svega svojeg politickog, gospodarskog, društvenog i kulturnog
zauzimanja, moze reci da u potpunosti poštuje dostojanstvo vlastito ljudskomu
bicu. Ona pak kao takva ne moze ne promicati obitelj, temeljnu stanica društva,
niti moze ne posvecivati pozornost duznostima koje proizlaze iz solidarnosti s
najslabijim slojevima društva. Sazeto receno, cilj prema kojemu mora teziti
svako ljudsko društvo je demokracija odgovornosti i suodgovornosti, koja promice
blagostanje svih društvenih slojeva, s tocno odredenim pravima i duznostima
svakoga pojedinog gradanina.
Iduci tim putem, Hrvatska ce biti u stanju pruzati svoj poseban
doprinos demokratskomu rastu i stabilnosti u regiji te u njoj i na cijelomu
kontinentu promicati stalni ljudski, gradanski i duhovni napredak.
Posebno je vazno, Gospodine Veleposlanice, da Vaša zemlja, koja
pripada starim europskim nacijama, u suocavanju s ne laganim izazovima
sadašnjega trenutka svojemu stanovništvu nastoji ulijevati nadu jasnim cinima
solidarnosti s najsiromašnijima i zapostavljenima. To je naime put koji vodi u
buducnost. Sve poticem da ne sustanu pred teškocama na koje se neizbjezno
nailazi u tomu pothvatu.
4. Uvodenje demokracije u Vašu zemlju omogucilo je razvoj dobrih
odnosa izmedu Drzave i Crkve, što je potvrdeno i uspostavom diplomatskih odnosa
izmedu Svete Stolice i Republike Hrvatske te sklapanjem cetiri posebna ugovora,
od kojih su tri zakljucena u prosincu 1996., a cetvrti je potpisan prošloga
petka. Nedvojbeno je da ce ti ugovori dati novi poticaj medusobnomu
sporazumijevanju, olakšavajuci uvijek sve bolju suradnju izmedu drzavnih i
crkvenih ustanova, u skladu s vlastitim podrucjima djelovanja svake pojedine
strane, na korist svih hrvatskih gradana.
Crkva i Drzava sluze jednomu te istomu covjeku i obje djeluju u
njegovu korist, svaka u svojim granicama. Potrebno je zbog toga da znaju
suradivati na podrucjima na kojima se njihova djelovanja ispreplicu, trazeci
medusobni dogovor kako bi bile u stanju djelotvorno, u posvemašnjemu poštivanju
samostalnosti i zajednickih podrucja djelovanja, odgovarati na zakonita
ocekivanja gradanâ, koji su u vecini katolici.
Gradansko ce društvo i Crkva, koja je u Hrvatskoj, u svojemu
zajednickom hodu moci ispisivati znacajne stranice povijesti naroda, ciji stari
korjeni sezu u plodno tlo kršcanskih vrijednosti.
5. Gospodine Veleposlanice, s tih Vam obzora punih nade upucujem
svoje nasrdacnije cestitke uz zelju za sretno i uspješno ispunjenje Vaše
uzvišene sluzbe pri Svetoj Stolici, u duhu uvijek srdacnih odnosâ izmedu Petrova
nasljednika i hrvatskoga naroda, što ste i sami zeljeli spomenuti u svojemu
govoru.
Svoju cestitku pratim apostolskim blagoslovom, koji od srca
udjeljujem Vama, Vašim suradnicima i clanovima Vaše obitelji te svim gradanima
drage Hrvatske.
*Insegnamenti di Giovanni Paolo II, vol. XXI, 2 p.724-727. L'Osservatore Romano 12-13.10. 1998 p.4.
©
Copyright 1998 - Libreria Editrice Vaticana
|