DISCORSO DI GIOVANNI PAOLO II AI
PARTECIPANTI AL PELLEGRINAGGIO DALLA CROAZIA
Sabato, 8 novembre 2003
Draga braćo i sestre!
1. Drago mi je što mogu srdačno pozdraviti svakoga pojedinog od
vas, koji dođoste u Rim kako bi ponovno očitovali svoju veliku odanost Petrovoj
stolici, te mi istodobno uzvratili na mojemu pastirskom pohodu, kojega sam s
radošću ostvario u lipnju ove godine. Svima od srca velim: dobro došli!
Pozdravljam posebno kardinala Josipa Bozanića te mu zahvaljujem
na ljubaznim riječima, koje mi je također kao predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije uputio u ime svih nazočnih. S njim zajedno bratski pozdravljam sve
biskupe, koji su željeli biti nazočni na ovome susretu. S poštovanjem
pozdravljam i predstavnike građanskih i vojnih vlasti zemlje, kojima zahvaljujem
za sve što su učinili kako bi u potpunosti uspjeli moji pastirski pohodi.
Ponovno očitujem svoju silnu zahvalnost za onako srdačan doček,
koji mi je posvuda priređivan svaki put kada sam stupao na tlo vaše ljubljene
domovine. U svojemu sjećanju i u svojemu srcu čuvam slike naroda nošena živom
vjerom i puna oduševljenja, naroda gostoljubiva i velikodušna.
2. Sjećam se svojega prvog velikog susreta s Hrvatima, koji je
bio upravo ovdje u obližnjoj bazilici, na grobu Apostolskoga Prvaka 30. travnja
1979. Od tada sam imao više puta mogućnost susresti se s vašim sunarodnjacima
kako ovdje u Rimu tako i na mojim pastirskim pohodima vašoj Domovini.
Providnost je htjela da odredište mojega 100. apostolskog
putovanja izvan Italije bude upravo Hrvatska, s postajama u starome i predivnome
Dubrovniku, gdje sam proglasio blaženom sestru Mariju Propetoga Isusa Petković,
zatim u Osijeku i Đakovu, u Rijeci te u Zadru. To mi je putovanje –kao
hodočasniku Evanđelja putovima svijeta, pozvanu služiti Crkvi na Petrovoj
stolici – dalo prigodu da vas učvrstim u vjeri za koju ste dali ono lijepo
svjedočanstvo posred brojnih protivština i patnji. Htio sam tako poduprijeti
vašu nadu, često puta izloženu velikim kušnjama, ohrabriti vašu ljubav i
potaknuti vas na ustrajnost u vašoj privrženosti Crkvi u novome ozračju slobode
i demokracije, koje je uspostavljeno prije trinaest godina.
3. Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti,
koje su joj potrebne kako bi se na prikladan način suočila s izazovima
sadašnjega trenutka. Želja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te
sposobnosti kako bi izgrađivala društvo solidarno i spremno pružati učinkovitu
podporu najslabijim slojevima; društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim
vrijednostima, koje su minulih stoljeća nadahnjivale ondašnje naraštaje;
društvo, koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji; društvo,
koje na okupu drži zdrave snage, promičući duh zajedništva i suodgovornosti.
Zalaganje za čovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu također
iz Evanđelja te je zbog toga sastavni dio poslanja Crkve (usp. Mt 25,
34-36; Lc 4, 18-19). Ništa što je uistinu ljudsko ne može biti tuđe
Kristovim učenicima.
4. Molim Boga da plemenitome hrvatskom puku udijeli mir, slogu i
ustrajnost u zalaganju za opće dobro. Sav vaš narod povjeravam zagovoru Blažene
Djevice Marije – Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, i svetoga Josipa –
nebeskoga zaštitnika vaše zemlje.
Svima vama ovdje nazočnima, vašim biskupijskim i župnim
zajednicama i vašim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov.
Hvaljen Isus i Marija!
|