Gospodine Veleposlaniče!

1. S radošću Vas dočekujem i primam Vaše vjerodajnice izvanrednoga i opunomoćenoga veleposlanika Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Zahvaljujem Vam na srdačnim riječima, što ste mi ih upravili također u ime Predsjednika Republike, Vlade i hrvatskoga naroda, koje ovdje predstavljate. Molim Vas da im priopćite kako im jamčim svoje poštovanje i svoju naklonost zajedno sa svojom molitvom za slogu i skladan razvoj cijele nacije.

2. Dok se s Vama susrećem, moja misao leti k lijepoj i gostoljubivoj Hrvatskoj, koju sam s veseljem pohodio čak tri puta. Zadnje apostolsko hodočašće, ono prošlogodišnje, podudarilo se je s mojim 100. međunarodnim putovanjem. Svaki put sam se mogao osobno uvjeriti rukom dodirujući koliko su očiti znakovi ucijepljenosti kršćanstva u život tamošnjih ljudi.

Crpeći iz te nepropadljive vjerske baštine, Hrvati će nastaviti i dalje graditi vlastitu povijest te će, čvrsto oslonjeni na svoj duhovni identitet, zajednici europskih naroda moći pružati vlastito iskustvo. Želim zbog toga da se sretno okončaju pojačana nastojanjâ kako bi postali sastavni dio ujedinjene Europe te dijelim zabrinutost, što je neki očitovaše, da bi usporeni pristup Hrvatske Europskoj uniji mogao nanijeti štetu postupku provedbe demokratskih reformi ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim zemljama tamošnjega dijela europskoga kontinenta, koje su sa živom nadom krenule prema europskim integracijama.

3. Gospodine Veleposlaniče, u riječima, što ste ih izgovorili u svezi sa zalaganjem hrvatskoga naroda za dijalog, pomirbu i mir u vlastitoj domovini i široj zajednici euroatlantskih zemalja, uočio sam onu sveopću težnju za pravdom i suradnjom, koja ga oduvijek oduševljava. Zadaća je sigurno prije svega odgovornih za državne ustanove uočiti praktične i tehničke načine pretvorbe tih težnji u zakone i političkâ djelâ. Vjernici pak znaju da mir nije samo urod ljudskih nauma i pothvata, nego da je prije svega dar Božji ljudima dobre volje. K tome, pravda i oprost predstavljaju osnovne stupove toga mira. Pravda jamči potpuno poštivanje pravâ i obvezâ, a oprost liječi i iznova iz temelja gradi odnose među osobama, koje još uvijek osjećaju posljedice sukoba ideologijâ iz nedavnoga vremena.

Jest. Točno je da su i zemlji koju ovdje predstavljate potrebni pomirba i mir. Isto tako mislim i na još uvijek postojeće pitanje izbjeglicâ i prognanikâ, posebno onih podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, koji čekaju da se vrate u svoje domove.

Želim napomenuti da cijenim stvarne korake, koji su poduzeti da se to pitanje riješi, te žarko želim da se uistinu dopusti i olakša svima povratak u njihov rodni kraj. S tim u svezi, nedavni dogovor između Hrvatske i Srbije predstavlja pozitivan i značajan doprinos jamstvu potpunoga i uzajamnoga priznanja pravâ hrvatskoj manjini u Srbiji i Crnoj Gori i srpskoj u Republici Hrvatskoj.

4. Sada nakon žalostnoga iskustva totalitarizma, koji je nijekao temeljna prava ljudske osobe, te ostavivši iza sebe tužno razdoblje nedavnoga rata, Hrvatska se je zaputila prema skladnome napretku, dajući dokaz strpljivosti, spremnosti na žrtvu i ustrajne vedrine, čvrsto usmjerene na stvaranje bolje budućnosti za sve njezine stanovnike. Postojani društveni i gospodarski razvoj ne može ne voditi računa o uljudbenim, društvenim i duhovnim potrebama ljudi, a isto tako mora vrjednovati najplemenitije običaje i pučku baštinu. Mora to činiti vođen sviješću kako rastuća pojava globalizacije na svjetskoj razini, s negativnim utjecajem na izravnavanje društvenih i gospodarskih razlika, također i u Vašoj zemlji, može pogoršati već postojeću neravnotežu u odnosima između onih koji izvlače korist iz sve većih mogućnosti stvaranja bogatstva i onih koji su ostavljeni na rubu razvoja.

5. Gospodine Veleposlaniče, Vaša se zemlja ponosi dugom tradicijom uspješne suradnje između crkvene i građanske zajednice. Crkva je, i u nedavnoj prošlosti također, odigrala pozitivnu ulogu u pomirbi i rješavanju ne malih teškoća i napetosti. Imao sam prigodu više puta ohrabriti biskupe da ne štede svoje sile kako bi promicali evangelizaciju, koja vrjednuje valjane čimbenike pučke pobožnosti, i djelatno surađivali s državom za istinsko dobro hrvatskoga društva.

Uspješnima su se s tim u svezi pokazali ugovori, koje su sklopili Sveta Stolica i Hrvatska i koji očituju svoju učinkovitost iako njihovi pojedini dijelovi još čekaju potpunu provedbu. I opravdano smatram da će postojeći dobri odnosi između Vlade i Crkve u Hrvatskoj olakšati ostale daljnje korake na učvršćenju uzajamnih dogovora na korist svih građana.

6. Uvjeren sam da ćete u izvršenju povjerene Vam visoke zadaće i Vi pridonositi jačanju već postojećih dobrih odnosa između Svete Stolice i Vaše zemlje te Vam jamčim da, u tu svrhu, možete računati na potpunu raspoloživost svih mojih suradnika.

Želim Vam također ugodan boravak u gradu Rimu, bogatu poviješću, uljudbom i kršćanskom vjerom, čiji su Vam stari ostatci dobro poznati kao vrstnu proučavatelju rimskih starina i kršćanske arheologije.

Za Vas, gospodine Veleposlaniče, Vašu obitelj, državne vlasti i sve stanovnike ljubljene hrvatske zemlje ištem nebesku zaštitu Presvete Bogorodice, koja se štuje također kao Advocata Croatiae fidelissima, i svetoga Josipa, zaštitnika Hrvatske, te Vama, svima koji su Vam posebno na srcu i svima koje predstavljate rado udjeljujem apostolski blagoslov.

*Insegnamenti di Giovanni Paolo II, vol. XXVII, 2, p. 691-693.

L'Osservatore Romano 12.12.2004 p.4.

© Copyright 2004 - Libreria Editrice Vaticana