Marija Propetoga Isusa Petković (1892-1966)

foto

Marija Propetoga Isusa Petković rodila se 10. prosinca 1892. u župi Svih Svetih u Blatu, na otoku Korčuli. Bila je šesto od osmero djece u obitelji Antuna i Marije Petković. Uzorni roditelji djecu su kršćanski odgajali i poučavali ih u vjeri. Njihova kći Marija pokazivala je sklonost pobožnosti i milosrđu. Uočavala je patnje ljudi, glad i neimaštinu, pa je već u djetinjstvu odlučila štititi siromahe, tu »probranu i ljubljenu braću raspetoga Gospodina«, kako ih je znala oslovljavati.

Nošena čežnjom pomagati siromasima i potrebnima, na poticaj je dubrovačkoga biskupa Josipa Marčelića na svetkovinu Blagovijesti 1919. postavila temelje svoje buduće redovničke zajednice zamišljene  »za odgoj i izobrazbu domaće ženske mladeži«. Isti je dubrovački biskup na temelju pravila Trećega reda sv. Franje posebnim spisom 1928. kanonski ustanovio redovničku zajednicu biskupijskoga prava. Tri desetljeća kasnije, 6. prosinca 1956., zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija.

Marija Propetoga Isusa Petković najveću radost vidjela u siromasima, odbačenima na rub društva i prezrenima. U njima je prepoznavala lice Isusa patnika i radovala se je ako im je mogla biti na usluzi. Stoga se sve do svoje blažene smrti u Rimu 9. srpnja 1966. nije u marala poticati svoje sestre neka ponašanjem i žrtvom pokazuju kako se i u njima utjelovila Božja ljubav, dobrota i milosrđe. 

Ova je kćerka Dubrovačke biskupije uspjela u svojemu duhovnom životu spojiti apostolsko djelo širenja vjere s djelotvornom skrbi i ljubavi prema malenima. Bila je kadra trpjeti i podnositi uvrjede, a »siromaštvo i poniznost učinila je najvećom životnom vrijednošću«. Duhovnu jakost i razboritost crpila je iz molitve i savjetâ crkvenih pastira, pred kojima se pokazivala vrlo pouč-
ljivom i poslušnom. Posebice je poštivala i cijenila biskupske i papinske odredbe, što se najbolje vidi iz okružnice kojom je svojim sestrama objasnila što znače pravila i konstitucije: »One su riječ i zakon našega Gospodina... sveto Pravilo, knjiga života, put križa, ključ raja i veza vječnog prijateljstva...«.     

Glas svetosti, što ga je ova službenica Božja uživala za života, potvrđen je i poslije smrti. Nakon provedenoga kanonskog postupka vođena u Rimskoj biskupiji i na Zboru za proglašenje svetih, Vi ste, Sveti Oče, 5. srpnja 2002. naredili da se proglasi uredba o životu i krepostima službenice Božje Marije od Propetoga Isusa Petković«, a 20. prosinca iste godine i uredba o čudu, koje se dogodilo na njezin zagovor. 

Omelia di Giovanni Paolo II