The Holy See
back up
Search
riga

PAPINSKO VIJEĆE ZA MEĐURELIGIJSKI DIJALOG
 

Kršćani i Muslimani:
zajedno radi pobjede nad siromaštvom

PORUKA ZA KRAJ RAMAZANA

‘Id al-Fitr 1430 H. / 2009 a.d.

 
 

Dragi Muslimanski Prijatelji,

1. U povodu završetka mjeseca Ramazana, želim vam uputiti želje mira i radosti i, po ovoj Poruci, predložiti zajedničko razmišljanje o temi: Kršćani i Muslimani: zajedno radi pobjede nad siromaštvom.

2. Trebamo se bez sumnje radovati što je, tijekom godina, ova Poruka Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog postala ne samo običaj, nego i sastanak koji se očekuje. U mnogim zemljama, ona je prigoda prijateljskoga susreta između brojnih Kršćana i Muslimana. Dapače, nije rijetko da se ona podudara sa zajedničkom brigom, prikladnom za pouzdane i otvorene uzajamne razmjene. Zar svi ti elementi ne predstavljaju već znakove prijateljstva među nama za koje treba zahvaliti Bogu?

3. Vraćajući se na ovogodišnju temu, ljudska osoba koja se nalazi u stanju bijede neprijeporno je u središtu zapovijedi koje su nam, zbog različitih razloga, drage. Briga, suosjećanje i pomoć svima, braći i sestrama u čovještvu, koje svi možemo ponuditi onome tko je siromašan da bi mu se vratilo njegovo mjesto u društvu ljudi, živ je dokaz Ljubavi Svevišnjega, jer je čovjek kao takav onaj kojega nas On poziva da volimo i pomažemo, bez razlike u pripadnosti.

Svi znademo da siromaštvo ponižava i rađa nepodnosive patnje; one su često na početku izolacije, srdžbe, čak mržnje i želje za osvetom. To bi moglo potaknuti na neprijateljske akcije svim raspoloživim sredstvima, nastojeći da ih se opravda i razmišljanjima religijskoga reda: da se prisvoji, u ime tobožnje „božje pravde“, bogatstvo drugoga, uključujući u to njegov mir i sigurnost. Zbog toga, odbacivanje pojava ekstremizma i nasilja neophodno zahtijeva borbu protiv siromaštva kroz promicanje integralnoga ljudskog razvitka, koji je papa Pavao VI. definirao kao „novo ime mira“ (Enciklika Populorum Progressio, 1975., br. 76).

U nedavnoj enciklici Caritas in Veritate o integralnom ljudskom razvitku u ljubavi i istini, Njegova Svetost Papa Benedikt XVI., vodeći računa o sadašnjim okolnostima zauzimanja u korist razvitka, iznio je na vidjelo, između ostaloga, potrebu „nove humanističke sinteze“ (br. 21) koja, štiteći otvorenost čovjeka Bogu, neka ga ponovno postavi „u središte i na vrh svega što postoji na zemlji“ (br. 57). Autentičan razvitak, stoga, ne može ne biti usmjeren na „cijeloga čovjeka i na sve ljude“ (Populorum Progressio, br. 42).

4. U svojoj homiliji od prošloga 1. siječnja, u povodu Svjetskoga dana mira 2009., papa Benedikt XVI., razlikuje dvije vrste siromaštva: siromaštvo koje treba pobijediti i siromaštvo koje treba prihvatiti.

Siromaštvo koje treba pobijediti je pred očima svih: glad, nedostatak pitke vode, pomanjkanje medicinske brige i prikladnih stanova, manjak odgojnih i kulturalnih sustava, nepismenost, bez prešućivanja uostalom postojanja novih oblika siromaštva „kao na primjer u bogatim i naprednim društvima, … pojava marginalizacije, siromaštva odnosa, moralnoga i duhovnoga siromaštva“ (Poruka za Svjetski dan mira 2009., br. 2).

Siromaštvo koje treba izabrati je ono koje poziva da se provodi jednostavan i esencijalan način života, koji izbjegava rasipanje, poštuje okoliš i sva dobra Stvaranja.

Ovo siromaštvo je također ono koje se očituje, za vrijeme barem nekih razdoblja godine, u skromnosti i postu. Izabrano siromaštvo pripravlja da iziđemo iz nas samih i širi srce.

5. Kao vjernici, željeti slaganje da se zajedno traže pravedna i trajna rješenja muke siromaštva znači također razmišljati o teškim problemima našega vremena i, kada je moguće, zajedno se zauzimati kako bi se našao odgovor. Potrebno je u tome da podsjećanje na aspekte siromaštva, koji su povezani s globalizacijom naših društava, poprimi duhovan i moralan osjećaj, jer dijelimo poziv da se izgradi jedna sama ljudska obitelj u kojoj svi – pojedinci, narodi i nacije – uređuju svoja ponašanja prema načelima bratstva i odgovornosti.

6. Pozoran pogled na složen fenomen siromaštva dovodi nas da mu fundamentalno početak vidimo u nedostatku poštovanja urođenoga dostojanstva ljudske osobe i poziva nas na globalnu solidarnost, na primjer po prihvaćanju „zajedničkoga etičkog kodeksa“ (Ivan Pavao II., Govor Papinskoj akademiji socijalnih znanosti, 27. travnja 2001., br. 4). – čije norme ne bi imale samo konvencionalan karakter, nego bi bile ukorijenjene u prirodan zakon koji je Stvoritelj upisao u savjest svakoga ljudskog bića (usp. Rim 2, 14-15).

7. Izgleda da smo u različitim mjestima u svijetu prešli iz tolerancije u susret, s početkom od zajedničkoga života i od briga koje dijelimo. Ovo je već važan cilj koji je postignut.

Stavljajući na raspolaganje svih bogatstvo koje izvire iz molitve, posta i ljubavi jednih prema drugima, zar nije možda moguće da dijalog mobilizira žive snage svih koji su na putu prema Bogu? Siromah to od nas traži, izaziva nas, ali naročito poziva nas da surađujemo radi uzvišenoga razloga: onoga da se pobijedi njegovo siromaštvo!

Sretan i radostan ‘Id al-Fitr’!

 

 

Kardinal Jean-Louis Tauran
Predsjednik

 

Nadbiskup Pier Luigi Celata
Tajnik

 

 

PAPINSKO VIJEĆE ZA MEĐURELIGIJSKI DIJALOG
00120 Cittŕ del Vaticano
Telefon: 0039.06.6988 4321
Fax: 0039.06.6988 4494
E-mail: dialogo@interrel.va

    

top