VISITA IN CROAZIA DEL SEGRETARIO DI STATO

GOVOR
HRVATSKOJ BISKUPSKOJ KONFERENCIJI U ZAGREBU

Subota, 20. rujna 2008.

Draga braćo u biskupstvu,       

jedan od najljepših i najznačajnijih trenutaka ovoga mog posjeta jest svakako ovaj, susret s vama, pastirima Božjega naroda u Hrvatskoj. Na prvom mjestu, zahvalan sam Gospodinu koji nam pruža ovako providnosnu prigodu, dok mi iz srca spontano navire pjesma psalmiste: „Ecce quam bonum et quam jucundum habitare fratres in unum – o kako je dobro i kako je lijepo k’o braća zajedno živjeti” (Ps 133, 1). Upravo je tako: naći se zajedno u molitvi i bratskoj razmjeni iskustava u svakome od nas budi radost bratstva, radost onog jedinstvenog bratstva što ga među nama, biskupima postavljenima od Krista u službu njegovoj jedinoj Crkvi, čini sakrament Svetoga Reda. Hvala vam stoga za pruženu priliku da se zadržim među vama i bolje upoznam život vaših biskupijskih zajednica.

S tim mislima sve vas posebno najtoplije pozdravljam. Najprije pozdravljam i srdačno zahvaljujem Mons. Marinu Srakiću, nadbiskupu đakovačko-osječkom i predsjedniku Hrvatske Biskupske Konferencije, na ljubaznim riječima koje mi je u svoje ime i u ime svih vas uputio. Hvala mu također i na ovako lijepoj organizaciji ovog okupljanja. Iskrenu zahvalnost upućujem i kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu zagrebačkom, koji me je dirnuo svojim toplim prijemom te ljubaznim bratskim gostoprimstvom pruženom u vlastitoj kući. Koristim rado ovaj trenutak da uputim lijep pozdrav i vašim najbližim suradnicima, svećenicima, s kojima dijelite brige i radosti svakodnevnoga pastoralnog rada. Posebnu zahvalnost dugujem apostolskom nunciju, Mons. Mariu Robertu Cassariu, za pažljivo i stručno djelovanje na povezivanju između Svete Stolice, vaše biskupske konferencije i svakoga od vas, ne zaboravljajući ni odnose koje s jednakim zalaganjem održava s državnim vlastima i različitim ustanovama vašega plemenitog i dragog hrvatskog naroda.

Među vas sam došao kao vaš brat kako bih vam prenio srdačan pozdrav Petrova Nasljednika, pape Benedikta XVI. Kad sam mu u svoje vrijeme pričao o vašem pozivu da vas posjetim, Njegova Svetost je s velikom dobrohotnošću zatražio da vam u njegovo ime prenesem očinske osjećaje prema svakome od vas te iskažem njegovu duhovnu blizinu svim vjernicima ljubljene Crkve u Hrvatskoj. Vrlo rado, stoga, ispunjavam dragu zadaću da vam još jednom potvrdim njegovo poštovanje i prijateljstvo u Gospodinu, zajedno s njegovim velikim zadovoljstvom zbog apostolskoga djelovanja koje s uspjehom i ne bez muke vršite u ovoj od Boga blagoslovljenoj zemlji.

Prvosvećenik se dobro sjeća susreta koje je s hrvatskim episkopatom imao za vrijeme posljednjega posjeta ad limina apostolorum, u srpnju prije dvije godine. Pamti situacije vaših petnaest biskupija (uključujući Vojni Ordinarijat) koje se uvijek sve bolje uređuju i organiziraju. Ono što je još važnije, zajedno s vama posebno je zadovoljan poradi jedinstva vaše Biskupske Konferencije i nastojanja oko sve većeg zajedništva; životnoga zajedništva kako među vama, pastirima, tako i sa svećenicima, redovnicima i redovnicama; zajedništva kojega se neprestano trudite promicati i unutar zajednica koje vam je Gospodin povjerio. On vas danas, preko mene, ohrabruje da nastavite tim putem, računajući na stalnu pomoć odozgo te na bratsku podršku Pastira sveopće Crkve.

Vaša briga za zajedništvo očituje se i u srdačnim odnosima koje održavate s ostalim biskupskim konferencijama, pozivajući njihove predstavnike na vaša povremena zasjedanja, osobito biskupe iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske, kao i biskupe Međunarodne Biskupske Konferencije Svetih Ćirila i Metoda. Ovi kontakti doprinose da se još jače osjeti crkveni i katolički duh koji bi trebao obilježavati kršćanske zajednice u svakom narodu. Na isti način, vrlo je intenzivna i bratska suradnja između vas i Apostolske Nuncijature, počevši još od uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Hrvatske prije 15 godina, što još više očituje vjernu odanost koja oduvijek veže hrvatski narod i njegove pastire s Petrovim Nasljednikom, vjernost koja se nikada nije smanjivala nego sve do danas nastavlja biti čvrsta i uzorna.

Sigurno, kako sam se mogao osobno uvjeriti susrećući vas, draga subraćo, su mnogi izvori i mogućnosti Crkve u Hrvatskoj, no isto su tako brojni i izazovi koji zahvaćaju današnje Kristove vjernike. Pozivam se ovdje na riječi koje vam je, ima tomu već dvije godine, uputio Njegova Svetost Benedikt XVI.: „S pravom ste ponosni – reče vam na završetku vašega posjeta ad limina – na četrnaeststoljetnu kršćansku baštinu i vjeru svoga naroda, ali ste istovremeno vrlo dobro svjesni da je opredjeljenje za Boga ne samo plod prošlosti, nego i osobni čin koji pred Bogom obvezuje svakoga pojedinca, kojemu god naraštaju pripadao“ (Insegnamenti II, 2006, 2, str. 15). Primjećujete dakle potrebu neprestanog obraćanja Kristu te obnove apostolskog i evangelizacijskog djelovanja koje je u stanju suvremenom čovjeku predložiti uvijek „mladu“ istinu evanđelja, jezikom prilagođenom modernom mentalitetu i njegovim zahtjevima. Više su puta i Benedikt XVI. i njegovi časni prethodnici, ponavljali kako se nova evangelizacija ne sastoji toliko u mijenjanju pastoralnih struktura i metoda, već u tome da svaki čovjek i svaka žena mogu osobno susresti Isusa Krista i iskusiti u svom srcu oslobađajuću snagu njegove otkupiteljske ljubavi. Misijsko djelovanje, na kojem su svi krštenici pozvani sudjelovati, prvenstveno je svjedočenje vlastitoga susreta s Kristom, svjedočanstvo koje se drugima daje ne samo riječima, nego životom, na svakom društvenom polju.

U već citiranom susretu iz 2006. godine, Papa je vama, hrvatskim biskupima, rekao „kako biste dušama o kojima brinete omogućili što dublju spoznaju Isusa Krista i osobni susret s Njim, pripremili ste brojne pastoralne planove, koji svjedoče o vašoj velikoj zauzetosti te opravdavaju nadu i optimizam“. Između ovih „pastoralnih planova“, posebno mi je drago spomenuti brigu za duhovna zvanja i formaciju svećenika, nezaobilaznih suradnika u svakodnevnom apostolskom služenju. Mislim na sjemeništa u kojima se primaju sjemeništarci i bogoslovi hrvatske, te na obrazovne katoličke ustanove u Zagrebu, Splitu, Đakovu, Rijeci, Zadru i Puli, koje su providnosni centri širenja katoličkoga nauka i integralnog sazrijevanja osoba. Mislim i na obnovu pastorala zvanja i projekt trajne formacije mladih svećenika. Potičem vas, u ime Svetoga Oca, da nastavite također, kako ste i sami naglasili nedavno donesenim dokumentom, s prikladnom i savjesnom pripremom vjernika za primanje sakramenata kršćanske inicijacije te uopće sa sakramentalnom praksom koja svakog od sakramenata daje osjetiti kao djelotvorni znak i sredstvo Božje milosti.

Budućnost svake civilne i kršćanske zajednice jesu mladi: opravdano se stoga trudite da dobar dio vaše pastirske i očinske pažnje posvetite upravo njima. Bilo da se radi o još boljoj organizaciji vjeronauka u osnovnim, srednjim, višim školama i na sveučilištima ili poticanju katoličkoga odgoja mladeži preko kateheze prilagođene potrebama novih naraštaja, hvale je vrijedna vaša zajednička zauzetost, svjesni da je ulaganje u mlade priprema obećavajuću budućnost Crkve i društva. Htio bih ovdje dodati riječ dvije glede župnih zajednica, sa željom da podržim vaše nastojanje da ih učinite što življima i dinamičnijima. Župa je jedan djelić velikoga Božjega naroda u hodu prema Kraljevstvu, koje se hrani Božjom riječju i sakramentima; ona je obitelj obitelji koje s vjerom i ljubavlju žive i slave otajstvo Kristovo, po bogoslužju ga uprisutnjuje i prevodi u mnogovrsne aktivnosti, inicijative i djelovanja. Neka se nastavi i još više pojača nastojanje oko jedinstva i stalni trud da radite zajednički, što je do sada donijelo toliko dobra, kako bi svaka župa, i Crkva u Hrvatskoj u cjelini, bila poput čvrste duhovne građevine sagrađene od „živoga kamenja“ priljubljenog uz Krista - „Kamen živi što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen“ (1 Pt 2,4). U središtu svake zajednice neka bude Krist, zazivan neprestanom zbornom molitvom; on neka nadahnjuje i ostvaruje planove i inicijative koji se promiču na dobro kršćanskoga naroda. Hrvati, još od početka svoje kršćanske povijesti, uz Krista su posebno mjesto pridali Mariji. Nastavite poticati ovu divnu marijansku pobožnost, koja čini dio duge katoličke tradicije vašega naroda te se i danas ugrađuje u njegove čvrste temelje. Znam zapravo kako je i ove godine, o svetkovini Marijina Uznesenja na Nebo, nepregledno mnoštvo vjernika pohrlilo u svetišta Mariju Bistricu, Sinj, Trsat, Aljmaš, Pleternicu i druga.

Draga subraćo, moja nazočnost među vama, u ime Petrova Nasljednika, opipljivo označava potporu i podršku Pape i njegovih suradnika u Rimskoj Kuriji koja neće izostati kako bi vaše pastoralno djelovanje bilo učinkovito i suodgovorno, čemu svjedoči i nedavna reorganizacija nekih crkvenih pokrajina. Na osobit način, uspostava nove metropolije u Slavoniji zasigurno će pomoći stanovništvu koje živi u ovom plodnom kraju Hrvatske napredovati u pastoralnoj i misionarskoj životnosti te osnažiti vlastito crkveno zajedništvo. Nadalje, u tijeku su i neke inicijative, s kojima ste upoznati, i koje teže dovršenju teritorijalnoga preustroja vaše biskupske konferencije. Mislim na projekte uspostave novih biskupija te ostalog pravnog i teritorijalnog uređenja. Želim vam potvrditi da će se svaka pojedina situacija i problemi s njom povezani pažljivo proučiti u mjerodavnoj Kongregaciji za biskupe, a eventualna rješenja uvijek će voditi računa o potrebama zajednica o kojima se radi te suglasju unutar biskupske konferencije, smjerajući jedino njihovu duhovnom dobru.

Prije nego završim, ne mogu ukratko ne istaknuti ulogu i nove odgovornosti koje vi kao pastiri imate u ovom povijesnom trenutku, u kojem se vaša zemlja sve više strukturalno uključuje u Europsku Zajednicu. Europi trećega milenija vaša je zemlja pozvana doprinijeti vlastitom ljudskom i kršćanskom tradicijom, naglašavajući pri tom važnost, za zajedničku budućnost, duhovnih korijena koji su obilježili povijest svih naroda našega kontinenta. Ova misija zahtijeva hrabrost i sposobnost dijaloga, jasnost perspektiva i duboku duhovnost. Svi smo svjesni kako situacija modernoga globaliziranog svijeta postaje sve više prožeta svjetonazorom nadahnutom na opasnom kulturnom i etičkom relativizmu, koji od temelja minira kršćansko poimanje. Stoga postaje neizostavno, čak štoviše žurno i kao nikada teško, naviještati evanđelje i svjedočiti Krista kao jedinog otkupitelja čovjeka, i to čitavoga čovjeka. Stoga se od svih članova Crkve iziskuje neprestano promišljanje te jasno, neustrašivo i pravovremeno braniteljsko i misijsko djelovanje. Čovječanstvo ovog našeg vremena, koje sve više gubi osjećaj za duhovne stvarnosti zavarano mitovima i idolima materijalnog napretka, moći i uspjeha, ima potrebu za navještajem nade; u potrazi je za čvrstim temeljem svoje sadašnjosti i budućnosti. Ono treba Krista, koji jedini može ispuniti istinska i najdublja očekivanja čovjekova srca; samo je evanđelje prava poruka istine i ljubavi za onoga tko traži smisao svoga života. Potreba je dakle za dosljednim i vjerodostojnim svjedočenjem kršćana, koji će, odgovarajući na vlastiti poziv na svetost, biti primjer u susretu s Kristom obnovljenoga čovječanstva. Evo zadatka koji nas se tiče svih: biskupa, svećenika, redovnika i redovnica, vjernika laika.

Imate pred sobom, dragi biskupi, svijetli primjer blaženoga kardinala Stepinca, čiju posebnu zaštitu zazivam na svakoga od vas. Kao on, nemojte se pokolebati u ustrajnom vršenju vaše proročke službe, hrabro i neumorno podižući glas u obranu neopozivih ljudskih i kršćanskih vrjednota, principa i ideala koji prožimaju tisućljetno nasljeđe hrvatskoga naroda, a koji se u suvremenoj kulturi sve više dovode u pitanje. Poput Blaženoga Stepinca, ne oklijevajte poduzimati i inicijative korisne nadasve jačanju duhovnosti vaših svećenika te održavati s njima česte osobne susrete i redovita povremena zajednička okupljanja. Pomozite im sve više zavoljeti osobnu molitvu, promicati poželjno euharistijsko klanjanje u župnim zajednicama i radosno živjeti svoje svećeništvo. Mislite, kažem opet, na mlade i pobrinite se da oni sami budu protagonisti naviještanja evanđelja, posebno svojim vršnjacima. Mladi, ponavljao je voljeni Ivan Pavao II., trebaju biti apostoli mladih. Hrabrite ih da preuzimaju svoje odgovornosti u sklopu poslanja i organizacije Crkve. Ne zanemarite ni formiranje zrelih kršćana u vjeri, sposobnih svjedočiti evanđelje prije svega u obiteljima, uz pomoć dobro organiziranog obiteljskog pastorala, te u raznim područjima svjetovnoga života, u politici i društvu, u medijima, školi i sveučilištu. Neka posvuda bude kršćana koji žive kao pravi Kristovi apostoli i hrabri svjedoci njegove ljubavi prema svima.

Draga braćo, hvala vam još jednom za ovaj susret. Dok obećavam da ću ostati s vama povezan i da ću moliti za nakane koje nosite u svojim pastirskim srcima, rado vam opet prenosim sigurnu duhovnu blizinu Petrova Nasljednika i njegovih suradnika. Marija, Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, bdjela uvijek nad vama i nad vašim biskupijama. Neka Bog blagoslovi vas i vašu ljubljenu domovinu!