VISITA IN CROAZIA DEL SEGRETARIO DI STATO

HOMILIJA
U BOGOSLOVNOM SJEMENIŠTU U ZAGREBU

Subota, 20. rujna 2008.

Uzoriti gospodine,
velečasni rektore,
velečasni svećenici i odgojitelji,
dragi bogoslovi,

najprije bih želio izraziti svu moju radost što mogu biti ovdje, u sjemeništu koje, u određenom smislu, čini srce biskupije; i drago mi je što naš susret nalazi svoj vrhunac u slavlju Euharistije, sakramentu zajedništva s Kristom, s Crkvom i među nama. Misao mi potom ide u Rim, k Svetome Ocu Benediktu XVI., od kojeg vam prenosim srdačan pozdrav i obećanje njegovoga posebnoga spomena u molitvi. Kad sam razgovarao s njim o ovom mom putovanju, zatražio je od mene, u stvari, da vama koji sačinjavate ovu bogoslovsku zajednicu – poglavarima i sjemeništarcima – izrazim njegovu očinsku ljubav i želju da oni koji se ovdje pripremaju postanu sveti svećenici, spremni suočiti se s mnogobrojnim suvremenim religioznim i društvenim izazovima. I ja vas sve najljepše pozdravljam, počevši od gospodina kardinala, kojemu zahvaljujem za njegovo bratsko gostoprimstvo, rektora, odgojitelje, bogoslove te sve koji su nam se željeli pridružiti u ovom obiteljskom bogoslužnom skupu.

Iz onoga što sam mogao čuti, ova velebno i obnovljeno bogoslovno sjemenište je bogato poviješću; poviješću koja je Crkvi i hrvatskom društvu urodila mnogim dobrim plodovima; poviješću koja nastavlja donositi urod, zahvaljujući dobrom sjemenu koje se ovdje njeguje revno i s ljubavlju. Ovdje su se za buduće pastoralno djelovanje pripremali naraštaji sjemeništaraca, među kojima su neki kasnije vršili visoke službe u Crkvi. Mislim posebno na kardinale Franju Šepera i Franju Kuharića te na slugu Božjega Josipa Langa koji je u bogosloviji kroz niz godina bio cijenjeni duhovnik i mudri rektor. I sam blaženi kardinal Alojzije Viktor Stepinac uvijek je s očinskom pažnjom pratio život sjemeništa, brinući se da formacija bogoslova bude kako doktrinarna tako i duhovna. Zahvaljujemo, stoga, žarko Bogu za ovo vaše sjemenište, koje je bilo i koje nastavlja biti polje na kojem se uzgaja dobro sjeme brojnih svećeničkih zvanja, koje ne prestaje donositi dobar urod na korist čitave zajednice Crkve.

Evanđelje današnjeg bogoslužja pomaže nam još bolje shvatiti poslanje i vrijednost sjemeništa. Po dobro poznatoj usporedbi o sijaču, koju smo maloprije slušali, Isus nam govori kako se Božja riječ – u ovom slučaju njegov poziv na svećeništvo ili na posvećeni život – naširoko sije u duše mnogih, no kako će uroditi ovisi o raspoloživosti onih koji je primaju. Poziv je zasigurno Božji dar, poseban i nezaslužen; on je poput sjemena koje Gospodin zasađuje u srce onih koje zove na neposredno mu služenje. Na osobnom je zalaganju poslije učiniti da klica zrije, to jest biti plodno tlo u kojem ono može proklijati i uroditi „stostruko“. Kako bi se to dogodilo, nužno je okrčiti zemlju, ukloniti s pažnjom malo i veliko kamenje, iskorijeniti korov i trnje. Potrebno je, drugim riječima, odlučnom snagom se boriti protiv grijeha i truditi se oduprijeti nagnućima koje vode u zlo i prosječnost, kao i ne dopustiti nadvladati se brigom za bogatstvom te ne popustiti zamamnosti životnih užitaka. Jednom obrađeno kako treba, tlo koje je primilo sjeme Božje riječi, potrebno je stalno natapati vodom molitve i hraniti snagom odricanja, koje su itekako korisne da se ne bi zarazili duhom svijeta.

Sve ovo još nije dovoljno: potrebno je zatim oboružati se velikim strpljenjem, poniznošću i pouzdanjem te se ne obeshrabriti pred neizbježnim poteškoćama i napastima koje se svakodnevno susreću. Dragi bogoslovi, budite sigurni: Gospodin, koji je u vaše srce posijao sjeme zvanja, sam će se pobrinuti da dovrši djelo koje je započeo. S vaše strane, pobrinite se da uvijek ostanete budni i povjerljivi poput seljaka koji, nakon što se cijelo vrijeme brinuo oko svoga polja, čeka od Gospodina obilan urod.

Odnoseći se i dalje na sliku koju nam predlaže ova evanđeoska usporedba, mogli bismo dodati da ako ste vi, dragi mladi, poput tla predviđenog da donese obilan urod, vaši odgojitelji su poput zemljoradnika, to jest sredstvo u Božjim rukama kako bi vam pomogli da se sve vrši prema njegovom providnosnom planu. Potičem vas stoga da radite zajedno, uzajamno surađujući na ostvarenju projekta kojega Bog ima za svakoga od vas.

I na kraju posljednja misao. Vaše je sjemenište posvećeno Presvetom Srcu Isusovu, uzvišenom simbolu milosrdne ljubavi Božje. Svaki svećenik treba crpsti iz ovog „žarkog ognjišta“ ako sa svoje strane želi postati pastir duša spreman slijediti stope Krista Dobroga Pastira, koji je na križu dao svoj život za svoje stado. Svaki svećenik treba gorjeti Božanskom ljubavlju. To ističe Sveti Otac Benedikt XVI. u svojoj prvoj enciklici Bog je ljubav. „Ljubav – tvrdi on – nije za Crkvu neka vrst pomoćnog društvenog djelovanja koje bi se moglo i drugima prepustiti, nego pripada njezinoj naravi, neodrecivi je izraz same njezine biti“ (br. 25).

Bit svećeničkoga služenja jest dakle ljubav za Boga i za braću, koja je tolike kršćane potakla na junaštvo svetosti sve do mučeništva, kao što je to bilo i korejskim mučenicima svećeniku Andrei Kimu i drugovima, čiji liturgijski spomen danas slavimo. Ovi svetci, sazreli plodovi božanskog sjemena posijanoga u njihova srca, pavši mučenički na tlo svijeta, postali su i sami sjeme novih kršćana. Dragi prijatelji, koji povremeno služite u svetištu u Mariji Bistrici, povjerite se Presvetoj Djevici, koja neka vas uvijek podržava na putu vašega poziva te u Hrvatskoj pobudi brojna i gorljiva svećenička i redovnička zvanja. Molimo to od Gospodina, nastavljajući sa slavljenjem Svete Mise. Amen.