ŚWIĘTEJ MARII DE MATTIAS 1805 1866 KRATKI IVOTOPIS SVETE MARIJE DE MATTIAS foto Marija De Mattias je rođena 4. veljače 1805. godine u Vallecorsi, pokrajina Frosinone, uz junu granicu ondanje Papinske drave. Bogatstvo i kultura nisu nedostajali u njezinoj obitelji kao ni duboko ivljenje krćanske vjere iako enama nije bila omogućena kolska naobrazba. U dijalogu s ocem Marija je usvajala i u svojoj nutrini proivljavala ne samo istine vjere, nego osobito scene i osobe iz Svetog pisma, o kojima joj je on čitao već u najranijoj dobi. Sve je ovo u njoj budilo veliku ljubav prema Isusu, Jaganjcu rtvovanom za spasenje čovječanstva. To se događalo u vrijeme kad su njezino mjesto i okolica proivljavali teko razdoblje razbojnitva: 1810 1825. U Marijinoj dui je dozrijevala slika: prolijevanje ljudske krvi zbog mrnje i osvete, i Kristove Krvi, prolivene zbog ljubavi, Krvi koja spaava! Bez mogućnosti pohađanja kole, bez povezanosti s vanjskim svijetom, zbog pripadnosti viem socijalnom staleu, Marija je svoje djetinjstvo i ranu mladost ivjela povučeno, brinući se samo za svoju ljepotu. Na prijelazu iz esnaeste u sedamnaestu godinu, počela je traiti smisao vlastitog ivota: osjetila je potrebu za bezgraničnom ljubavlju. U razgovoru je otkrila ocu svoj nutarnji mrak i svoje povjerenje prema Blaenoj Djevici, od koje je molila "da joj dâ svjetlo . Bog joj je na mistični način dao iskustvo ljepote svoje ljubavi, koja se u punini objavila u Kristu Raspetom, u Kristu koji je dao svu svoju Krv! Upravo je ovo iskustvo postalo izvor, snaga i motivacija, koji su je odveli na putove diljem Italije da pomogne svima upoznati njenu Ljubav Nebeskog Oca, kako je znala govoriti ili Ljubav Raspetog Isusa. Bila je uvjerena da promjena drutva počinje promjenom srca svake osobe, a osoba se mijenja onda kad uspije shvatiti koliko je dragocjena u Bojim očima, kad shvati da je predmet tolike ljubavi: Isus je dao svu svoju Krv da je otkupi! To je sama snano doivjela i zato je nastojala da svi, mali i veliki, otkriju to je ona otkrila i to je nju preobrazilo. Da je ova preobrazba svima dostupna ona je iskusila već 1822. kad je imala 17 godina, za vrijeme propovijedi koju je sv. Gapar del Bufalo drao u okviru pučkih misija kad je doivjela preobraaj mjesta. Tom se prilikom u njezinom srcu rodio san da bude kao on. Pod vodstvom Gaparovog subrata, časnog sluge don Ivana Merlinija, Marija je utemeljila Drubu Klanjateljica Krvi Kristove u Acutu (Frosinone) 4. oujka 1834. u dobi od 29 godina. Biskup iz Anangni-a, mons. Giuseppe Maria Lais ju je pozvao da otvori kolu za djevojke. Marija je u sebi duboko nosila san o reformi drutva i svijeta i nije se htjela ograničiti samo na kolu, nego je okupljala majke i djevojke, katehizirala ih, oduevljavala da se zaljube u Isusa i odgajala za istinski krćanski ivot u vlastitom staleu. Mukarci, kojima zbog običaja onog vremena, nije mogla govoriti, spontano su dolazili sluati je, ponekad i potajno. Pastiri, preputeni sami sebi, traili su je da ih poučava i nakon zalaska sunca, kad prema običaju ena vie nije izlazila iz kuće. Tako je Marija, od srameljive i povučene djevojke, postala navjestiteljica, koja je oduevljavala djevojke, odrasle, jednostavne i učene osobe, laike i svećenike, jer kad je govorila o Isusu i o tajnama vjere, izgledala je kao osoba onostranih stvarnosti. Njezina jedina elja je bila da ni jedna kapljica Boanske Krvi ne bude izgubljena; da dostigne svakog grenika i očisti ga; da svi, oprani u rijeci milosrđa, pronađu pravi put mira i zajednitva među ljudima. Ova gorljivost je privukla brojne mlade s kojima je Marija De Mattias otvorila oko 70 zajednica, od kojih 3 u Njemačkoj i Engleskoj, a gotovo sve druge u zaputenim mjestima sredinje Italije. Na poziv pape Pia IX otvorila je Sirotite sv. Alojzija Rimu i kolu u Civitavecchia. ivot Marije De Mattias je bio u trajno nastojanje da ugodi Isusu, koji joj je zarobio srce već od mladosti i radosno zalaganje za spasenje dragog blinjega, te pomoć da upozna tajne Boje ljubavi prema čovječanstvu. Zbog svega navedenog nije tedjela napora; nije se zaustavljala pred suprotnostima; uvijek je radila u dubokom zajednitvu s mjesnom i općom Crkvom. Umrla je u Rimu, 20. kolovoza 1866., pokopana je na gradskom groblju Verano, po elji pape Pia IX, koji je za nju izabrao grob i dao izraditi reljef prema viziji proroka Ezekijela: suhe kosti, čujte riječ Gospodnju! Glas o njezinoj svetosti nije utihnuo nakon smrti; 30 godina kasnije je otpočeo Proces za beatifikaciju i papa Pio XII je 1. listopada 1950. proglasio blaenom. Na Konzistoriju, 7. oujka 2003. papa Ivan Pavao II je odredio datum kanonizacije: 18. svibnja 2003. godine. |