Risposta a una serie di domande, proposte da S.Em. il Card. Dominik Duka O.P., riguardo all’amministrazione dell’Eucarestia ai coniugi divorziati che vivono in una nuova unione (25 settembre 2023)

DICASTERIUM PRO DOCTRINA FIDEI

311/15

„APPUNTO“
ZA AUDIJENCIJU KOD SVETOG OCA

Odgovor na niz pitanja koja je predložio
kardinal Dominik Duka OP,
glede podjele euharistije rastavljenim osobama koje žive u novoj zajednici

Dana 13. srpnja 2023. ovaj je Dikasterij zaprimio zamolbu njegove uzoritosti kardinala Dominika Duke OP, praški nadbiskup u miru, u ime Češke biskupske konferencije, u kojoj postavlja niz pitanja u vezi s udjeljivanjem euharistije rastavljenim osobama koje žive u novoj zajednici

Iako neka od pitanja nisu dovoljno jasno formulirana i stoga mogu biti najava nekih nepreciznosti, ovaj Dikasterij namjerava odgovoriti s ciljem da pomogne razriješiti nedoumice koje iz toga proizlaze.

1. Je li moguće da jedna biskupija u zajednici Biskupske konferencije donosi odluke potpuno autonomno, pozivajući se na činjenice navedene u drugom i trećem pitanju?

Apostolska pobudnica Amoris laetitia, dokument redovnog papinskog učiteljstva, prema kojemu su svi pozvani odati štovanje uma i volje, utvrđuje da «prezbiteri imaju zadaću savjetovati te osobe na putu razlučivanja, u skladu s naukom Crkve i biskupovim smjernicama»[1]. U tom je smislu moguće, štoviše poželjno, da ordinarij biskupije utvrdi neke kriterije koji, u skladu s naukom Crkve, mogu pomoći svećenicima u praćenju i razlučivanju rastavljenih osoba koje žive u novoj zajednici.

2. Može li se odgovor pape Franje na pitanje biskupâ Pastoralne pokrajine Buenos Aires[2], s obzirom da je tekst objavljen u Acta Apostolicae Sedis, smatrati potvrdom redovitog Učiteljstva Crkve?

Kao što je navedeno u reskriptu koji prati dva dokumenta u Acta Apostolicae Sedis, oni su objavljeni «velut Magisterium authenticum», to jest kao autentično Učiteljstvo.

3. Je li to odluka redovnog Učiteljstva Crkve na temelju dokumenta Amoris laetitia?

Kako podsjeća Sveti Otac u svom pismu delegatu pastoralne pokrajine Buenos Aires[3], Amoris laetitia rezultat je rada i molitve cijele Crkve, uz posredovanje dviju sinoda i Pape. Ovaj se dokument temelji na nauku prijašnjih Papa, koji su već priznavali mogućnost da rastavljeni ljudi u novim zajednicama pristupe euharistiji, pod uvjetom da preuzmu «obvezu živjeti u potpunoj uzdržljivosti, to jest, suzdržati se od čina koji su vlastiti supružnicima»[4], kako je to predložio Ivan Pavao II., ili da se «obvežu živjeti svoj odnos... kao prijatelji»[5] kako je predložio Benedikt XVI. Franjo ostaje pri prijedlogu pune uzdržljivosti za rastavljene i ponovno vjenčane osobe u novoj zajednici, ali priznaje da može biti poteškoća u njezinu prakticiranju[6] i stoga dopušta u određenim slučajevima, nakon odgovarajućeg razlučivanja, udjeljivanje sakramenta pomirenja i onda kada osobe ne uspijevaju biti vjerne uzdržljivosti koju predlaže Crkva[7].

4. Je li namjera pobudnice Amoris laetitia institucionalizirati ovo rješenje dozvolom ili službenom odlukom za pojedine parove?

Točka 1. dokumenta „Temeljni kriteriji za primjenu VIII. poglavlja Amoris laetitia“ izričito kaže: «da se ne bi trebalo govoriti o „dozvoli“ pristupa sakramentima, nego „o procesu razlučivanja u pratnji pastira“. Radi se o „osobnom i pastoralnom“ razlučivanju (AL 300)»[8]. Riječ je dakle o pastoralnoj pratnji kao prakticiranju „via caritatis“, koja nije ništa drugo doli poziv da slijedimo „Isusov put koji je put milosrđa i integracije»[9]. Amoris laetitia otvara mogućnost pristupa sakramentima pomirenja i euharistije[10] kada, u konkretnom slučaju, postoje ograničenja koja umanjuju odgovornost i krivnju[11]. S druge strane, ovaj proces pratnje ne mora neophodno pristupu sakramentima, nego može biti usmjeren prema drugim oblicima integracije u život Crkve:: većoj prisutnosti u zajednici, sudjelovanju u molitvenim ili meditacijskim skupinama ili uključivanju u razne crkvene službe[12].

5. Tko bi trebao biti procjenitelj date situacije dotičnih parova, bilo koji ispovjednik, mjesni župnik, zasebni vikar, biskupski vikar ili pokorničar?

Riječ je o započinjanju itinerara pastoralne pratnje za razlučivanje svake pojedine osobe. Amoris laetitia naglašava da svi svećenici imaju odgovornost pratiti zainteresirane osobe na putu razlučivanja[13]. Svećenik je taj koji prima osobu, pažljivo je sluša i pokazuje joj majčinsko lice Crkve, dok istodobno prihvaća njezinu ispravnu nakanu i njezinu dobru namjeru da promatra svoj život u svjetlu Evanđelja i da čini djela ljubavi. No, svaka je osoba pojedinačno pozvana staviti se pred Boga i izložiti mu svoju savjest, sa svojim mogućnostima i sa svojim granicama. Ta je savjest, u pratnji svećenika i prosvijetljena usmjerenjima Crkve, pozvana da se formira kako bi procijenila i dala dovoljan sud za razlučivanje mogućnosti pristupa sakramentima.

6. Bi li bilo prikladno da ove slučajeve rješava nadležni crkveni sud?

U slučajevima kada je moguće utvrditi proglašenje ništavosti, obraćanje crkvenom sudu bit će dio postupka razlučivanja[14]. Sveti Otac želio je pojednostaviti te procese kroz motuproprij Mitis iudex[15]. Problem nastaje u najsloženijim situacijama u kojima nije moguće dobiti izjavu o ništavosti. U tim slučajevima također može biti moguć proces razlučivanja koji potiče ili obnavlja osobni susret s Isusom Kristom[16], također u sakramentima.

7. Može li se ovo načelo primijeniti na obje strane građanski razvedenog braka ili valja razlikovati stupanj krivnje i postupiti u skladu s tim?

Već je sveti Ivan Pavao II. rekao da «prosudba o stanju milosti, očito, pripada samo dotičnoj osobi, budući da je to ocjena savjesti»[17]. Dakle, to je proces individualnog razlučivanja u kojem se «rastavljeni koji sklope novu ženidbu trebaju zapitati kako su se ophodili s djecom pošto je ženidbeni savez zapao u teškoće, jesu li se trudili oko pomirenja, kako je napuštenom bračnom drugu, koje su posljedice novog odnosa na ostatak obitelji i zajednicu vjernika, te kakav primjer njihov odnos pruža mladima koji se tek pripravljaju za ženidbu. Iskreno promišljanje može osnažiti uzdanje u Božje milosrđe, kojega nitko nije lišen»[18].

8. U slučaju ovog pojedinačnog dopuštenja, treba li podrazumijevati da se bračni život (spolni aspekt) ne treba spominjati u sakramentu pomirenja?

Spolni život supružnika je i u sakramentu ženidbe predmet ispita savjesti kako bi se potvrdilo da je on pravi izraz ljubavi i da pomaže rastu u ljubavi. Sve aspekte života valja staviti pred Boga.

9. Ne bi li bilo uputno da cjelokupna problematika bude bolje objašnjena u tekstu Vašeg nadležnog dikasterija?

Na temelju riječi Svetoga Oca u pismu odgovora delegatu pastoralne pokrajine Buenos Aires, u kojem je navedeno da ne postoje druge interpretacije[19] ili tumačenja, čini se da je pitanje dovoljno objašnjeno u navedenom dokumentu.

10. Kako postupiti da se uspostavi unutarnje jedinstvo, ali i da se ne remeti Redovito učiteljstvo Crkve?

Bilo bi primjereno da se Biskupska konferencija dogovori o nekim minimalnim kriterijima, kako bi se bez predrasuda primijenili prijedlozi Amoris laetitia, koji pomažu svećenicima u procesima pratnje i razlučivanja u pogledu mogućeg pristupa sakramentima nekih razvedenih koji žive u novoj zajednici, zadržavajući zakonitu ovlast koju svaki biskup ima u svojoj biskupiji.

+ Víctor Manuel Fernández
Prefekt

Ex Audientia Die 25/09/2023
Franciscus

_________________________

[1] Franjo, Apostolska pobudnica Amoris laetitia o ljubavi u obitelji, 19. ožujka 2016., br. 300 (dalje AL).

[2] Región Pastoral de Buenos Aires, Criterios básicos para la aplicación del capítulo VIII de Amoris laetitia, AAS 108 (2016) 1072-1074. Na hrvatskom: Pastoralna pokrajina Buenos Aires, Temeljni kriteriji za primjenu VIII. poglavlja Amoris laetitia.

[3] Usp. Francisco, Carta a Mons. Sergio Alfredo Fenoy, Delegado de la Región Pastoral de Buenos Aires, AAS 108 (2016.) 1071-1072. Na hrvatskom: Franjo, Pismo mons. Sergiju Alfredu Fenoyu, delegatu pastoralne pokrajine Buenos Aires.

[4] Ivan Pavao II., Apostolska pobudnica Familiaris consortio o zadaćama kršćanske obitelji u današnjem svijetu, 22. studenog 1981., br. 84.

[5] Benedikt XVI., Apostolska pobudnica Sacrametum caritatis o euharistiji, izvoru i vrhuncu života i poslanja Crkve, 22. veljače 2007., br. 29.

[6] Usp. AL, bilješka 329.

[7] Usp. AL, bilješka 364. Papa Franjo drži da ne smijemo zahtijevati od «pokornikâ odluku o kajanju u kojoj nema tračka sumnje, što ima za posljedicu da milosrđe biva zaklonjeno traženjem hipotetski čiste pravde» i podsjeća na učenje Ivana Pavla II. u pismu kardinalu W. Baumu gdje navodi da predvidivost novog pada «ne prejudicira autentičnost odluke» (Lettera al Card. William W. Baum in occasione del corso sul foro interno organizzato dalla Penitenzieria Apostolica [22 marzo 1996], 5: Insegnamenti XIX, 1 [1996], 589). Na hrvatskom: Pismo kardinalu Williamu W. Baumu i sudionicima godišnjeg tečaja Apostolske pokorničarne [22. ožujka 1996.].

[8] Pastoralna pokrajina Buenos Aires, Temeljni kriteriji za primjenu VIII. poglavlja Amoris laetitia, nav. dj., str. 1072: «ne bi trebalo govoriti o „dozvoli“ pristupa sakramentima, nego „o procesu razlučivanja u pratnji pastira“. Radi se o „osobnom i pastoralnom“ razlučivanju (AL 300)».

[9] AL br. 296.

[10] Usp. AL, bilješke 336. i 351.

[11] Usp. AL, br. 301-302.

[12] Usp. AL, br. 209.

[13] usp. AL, br. 300.

[14] «Tamo gdje se legitimno pojave dvojbe o valjanosti sklopljene sakramentalne ženidbe, valja poduzeti ono što je potrebno da se provjeri njezina valjanost», u Benedikt XVI., Apostolska pobudnica Sacrametum caritatis…, nav. dj., br. 29.

[15] Franjo, Apostolsko pismo u obliku motuproprija Mitis iudex Dominus Iesus o reformi kanonskog postupka za parnice proglašenja ništavosti ženidbe u Zakoniku kanonskog prava, AAS 107 (2015) 958-970.

[16] Usp. AL, br. 58.

[17] Ivan Pavao II., Enciklika Ecclesia de Eucharistia, o euharistiji u njezinu odnosu s Crkvom, 17. travnja 2003., br. 37b.

[18] AL, br. 300.

[19] Usp. Franjo, Pismo mons. Sergiju Alfredu Fenoyu, delegatu pastoralne pokrajine Buenos Aires, nav. dj. str. 1071.