BENEDIKT XVI.

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 5. lipnja 2005.

Svijet prema Božanskome Isusovu Srcu

Prošloga smo petka proslavili svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, koja je kao pobožnost duboko ukorijenjena u kršćanskome puku. U biblijskom načinu izražavanja "srce" označava središte osobe, sjedište njezinih osjećaja i njezinih nauma. U Otkupiteljevu srcu mi se klanjamo ljubavi Božjoj prema čovječanstvu, njegovoj volji o sveopćem spasenju, njegovu beskrajnome milosrđu. Štovati Sveto Srce Isusovo znači, stoga, klanjati se onom Srcu koje je, nakon što nas je ljubilo do kraja, bilo kopljem probodeno i koje je s visine križa izlilo krv i vodu, neiscrpan izvor novoga života.

Blagdan Svetoga Srca bio je i Svjetski dan posvete svećenika, prava prigoda za molitvu kako prezbiteri ništa ne bi pretpostavili ljubavi prema Kristu. Blaženi Giovanni Battista Scalabrini, biskup i zaštitnik selilaca, bio je duboko pobožan Srcu Kristovu, a stote smo se obljetnice njegove smrti spomenuli 1. lipnja. Utemeljio je Misionare i Misionarke sv. Karla Boromejskoga, takozvane "Scalabrine", u cilju navještaja evanđelja među talijanskim iseljenicima. Spominjući se toga velikoga biskupa, upravljam svoje misli onima koji se nalaze daleko od domovine, a često i od obitelji te im želim da uvijek na svome putu susreću prijateljska lica i gostoljubiva srca, koja će im moći pružiti podršku u svagdanjim teškoćama.

Srce koje više od bilo kojega drugoga sliči Kristovu, bez sumnje je srce Marije, njegove Bezgrešne Majke, te ih liturgija upravo stoga zajedno predlaže našem štovanju. Odgovarajući na poziv što nam ga upućuje fatimska Djevica, povjeravamo njezinu Bezgrešnu srcu, o kojemu smo jučer posebice promišljali, čitav svijet, kako bi doživio milosrdnu Božju ljubav i upoznao istinski mir. Nakon Angelusa: Mnogi se krajevi svijeta danas nalaze u socijalnim i političkim napetostima, koje prijete da se u nekim slučajevima razviju u teške sukobe. U ovom trenutku moje se misli posebice upravljaju prema Boliviji i zabrinjavajućoj situaciji u kojoj se ta zemlja nalazi. Dok vas pozivam da molite za taj dragi narod, povjeravam Blaženoj Djevici Mariji svoju nadu i svoj poziv kako bi u svima nadjačalo traženje općega dobra, osjećaj odgovornosti i raspoloživosti za otvoreni i predani dijalog. Vraćajući se mislima na jednu drugu pozornicu napetosti i sukoba, združujem svoj glas s glasom predsjednika Republike Italije, predsjednika Afganistana te talijanskog i afganistanskog naroda kako bih tražio oslobođenje talijanske volonterke Clementine Cantoni. Bolno iskustvo što ga ova naša sestra proživljava neka bude poticaj da se svim sredstvima iznađe miran i bratski dogovor među pojedincima i narodima.