BENEDIKT XVI.

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 6. Studenoga 2005.

Dei Verbum snažan poticaj vrednovanju Riječi Božje

Draga braćo i sestre!

18. studenoga 1965. Drugi vatikanski sabor potvrdio je Dogmatsku konstituciju o božanskoj Objavi, Dei Verbum, koja predstavlja jedan od stupova čitave koncilske građevine. Taj se dokument bavi Objavom i njezinim prenošenjem, nadahnućem i tumačenjem Svetoga pisma, te njegovim temeljnim značenjem u životu Crkve. Sabirući plodove prethodne teološke obnove, II. vatikanski sabor u središte postavlja Krista, predstavljajući ga ujedno kao "posrednika i puninu sve objave" (br. 2).

Doista, Gospodin Isus, Riječ postala tijelom, umrli i uskrsli, ispunio je djelo spasenja, ostvareno gestama i riječima, te je u punini objavio lik i volju Božju, tako da do njegova slavnog povratka ne treba očekivati nikakvu novu javnu objavu (usp. br. 3). Apostoli i njihovi nasljednici, biskupi, čuvari su poruke što ju je Krist povjerio svojoj Crkvi, kako bi cjelovita bila prenijeta svim naraštajima. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta i sveta Predaja sadrže tu poruku čije razumijevanje u Crkvi raste potpomognuto Duhom Svetim. Ta ista Predaja upoznaje nas s cjelovitim kanonom svetih knjiga te ih ispravno tumači i čini djelatnim, tako da Bog, koji je govorio Ocima i Prorocima, ne prestaje govoriti Crkvi i, po njoj, svijetu (usp. br. 8).

Crkva ne živi od sebe same nego od Evanđelja i u Evanđelju uvijek traži smjerokaz na svome putu. Koncilska konstitucija Dei Verbum dala je snažan poticaj vrednovanju Riječi Božje, iz čega je proizašla duboka obnova života crkvene zajednice, osobito u propovijedanju, u katehezi, u teologiji, u duhovnosti i u ekumenskim odnosima. Doista, upravo Riječ Božja, djelovanjem Duha Svetoga, vodi vjernike prema punini istine (usp. Iv 16,13). Među mnogostrukim plodovima toga biblijskoga proljeća, rado spominjem širenje drevne prakse nazvane lectio divina, to jest "duhovnoga čitanja" Svetoga pisma. Ona se sastoji u dugom zadržavanju nad nekim biblijskim tekstom, čitajući ga uvijek iznova, gotovo ga "preživajući", kako to kažu Oci, te, tako reći, cijedeći iz njega sav "sok", kako bi se njime nahranila meditacija i kontemplacija, i postiglo da se njime kao životnim sokom navodnjava konkretni život. Uvjet je toga duhovnoga čitanja prosvjetljenje uma i srca Duhom Svetim, to jest samim nadahniteljem Pisama, i stoga njihovo stavljanje u stav "pobožna slušanja".

To je tipičan stav Blažene Djevice Marije, kako to znakovito pokazuje ikona Navještenja: Djevica prima nebeskoga glasnika dok pozorno razmatra Sveta pisma, koja su predstavljena obično knjigom što je Marija drži u ruci, na krilu ili na nekom stalku. To je i slika Crkve kako je vidi i sam Koncil, u Konstituciji Dei Verbum: "Božju Riječ pobožno slušajući..." (br. 1). Molimo kako bi Crkva, poput Marije, bila poučljiva službenica božanske Riječi, te je uvijek navješćuje čvrstom vjerom, tako da "sav svijet navještaj spasenja čuje i vjeruje, vjeruje i ufa se, ufa se i ljubi" (br. 1).