BENEDIKT XVI.

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 4. prosinca 2005.

Čovjek ima dužnost i pravo tražiti istinu

Draga braćo i sestre!

U ovo vrijeme došašća crkvena zajednica, dok se pripravlja za proslavu velikoga otajstva Utjelovljenja, pozvana je ponovno otkriti i još bolje proučiti svoj osobni odnos s Bogom. Latinska riječ "adventus" odnosi se na Kristov dolazak, te na prvo mjesto stavlja Božje približavanje čovječanstvu, na što je svatko pozvan odgovoriti vlastitom otvorenošću, iščekivanjem, traženjem i prianjanjem. Upravo kao što se Bog u svojoj slobodi vlastan objaviti i darovati, jer je pokrenut samo ljubavlju, tako je i ljudska osoba slobodna u davanju svoga pristanka, premda doliči dati taj pristanak. Bog očekuje odgovor ljubavi. Ovih nam dana bogoslužje, kao savršeni uzor takvoga odgovora, predstavlja Djevicu Mariju, koju ćemo sljedećega četvrtka, 8. prosinca, proslaviti u otajstvu Bezgrešnoga Začeća.

Djevica je ta koja ostaje u stavu osluškivanja, uvijek spremna izvršiti volju Gospodinovu, te je primjer vjerniku koji živi u traženju Boga. Toj temi, kao i odnosu između istine i slobode, II. vatikanski sabor posvetio je pozorno promišljanje. Posebno su u tom smislu koncilski oci, upravo prije četrdeset godina, potvrdili Izjavu koja se bavi pitanjem vjerske slobode, odnosno pravom osoba i zajednica da mogu slobodno tražiti istinu i ispovijedati svoju vjeru. Početne su riječi toga dokumenta "dignitatis humanae", po čemu je dokument i dobio naslov. Vjerska sloboda proizlazi iz jedinstvenoga dostojanstva čovjeka, koji je, među svim stvorenjima ovog svijeta, jedini u stanju uspostaviti slobodan i svjestan odnos sa svojim Stvoriteljem. "Po svom su dostojanstvu - kaže Koncil - svi ljudi, jer su osobe, to jest obdareni razumom i slobodnom voljom... gonjeni vlastitom naravi i vezani moralnom obavezom da traže istinu, u prvom redu onu koja se tiče religije" (DH 2). II. vatikanski sabor, tako, iznova potvrđuje tradicionalni katolički nauk po kojem čovjek, ukoliko je duhovno biće, može spoznati istinu, pa stoga ima i dužnost i pravo tražiti je (usp. DH 3). Postavivši ovaj temelj, Koncil izrazito ustraje na vjerskoj slobodi, koju mora biti zajamčena, kako pojedincima, tako i zajednicama, uz poštivanje zakonitih zahtjeva javnoga reda. Ovaj koncilski nauk, nakon četrdeset godina, još je uvelike aktualan.

Doista, vjerska je sloboda daleko od toga da bude svuda i činjenično zajamčena: u nekim slučajevima ona je onemogućena iz religioznih ili ideoloških razloga; u drugim slučajevima, premda na papiru priznata, u stvarnosti je spriječena od strane političke moći ili, na himben način, kulturnom prevlašću agnosticizma i relativizma. Molimo kako bi svaki čovjek mogao u potpunosti ostvariti svoj religiozni poziv, što ga nosi upisana u svojem biću. Neka nam pomogne Marija da prepoznamo u liku betlehemskog Djetešca, začetoga u njezinu djevičanskom krilu, božanskoga Otkupitelja koji je došao na svijet kako bi nam objavio istinski lik Boga.