PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 15. siječnja 2006.

Tražiti i naći Krista

Draga braćo i sestre!

Proteklom nedjeljom, uz koju smo proslavili Krštenje Gospodnje, započelo je liturgijsko vrijeme kroz godinu. Ljepota toga razdoblja je u tome što nas ono poziva da proživljavamo svoj redoviti život kao hod svetosti, a to znači hod vjere i prijateljstva s Isusom, kojega trajno i iznova otkrivamo kao Učitelja i Gospodina, kao Put, Istinu i Život čovjeka. To je ono što nam u današnjem bogoslužju donosi Ivanovo Evanđelje, dok nam predstavlja prvi Isusov susret s nekima od onih koji će postati njegovi apostoli. Bili su to učenici Ivana Krstitelja, a upravo ih je on uputio na Isusa, kada ga je, nakon krštenja na Jordanu, predstavio kao "Jaganjca Božjega" (Iv 1,36). Dvojica njegovih učenika počeli su tada slijediti Mesiju koji ih je upitao: "Što tražite?". Dvojica su ga učenika pitala: "Učitelju, gdje stanuješ?". A Isus je odgovorio: "Dođite i vidjet ćete". Pozvao ih je, tako, da ga slijede i da ostanu neko vrijeme s njime. Ono malo vremena što su ostali s Isusom posebno ih se dojmilo, te je jedan od njih, Andrija, o tome progovorio svome bratu Šimunu, rekavši mu: "Našli smo Mesiju". Tu imamo dvije izuzetno značajne riječi: "tražiti" i "naći".

Iz današnjega evanđeoskog teksta možemo izvući ova dva glagola te u njemu pronaći temeljni putokaz za novu godinu, za koju želimo da bude vrijeme u kojem ćemo obnoviti svoj duhovni hod s Isusom, u radosti traganja za Njim i neprestanoga nalaska Njega. Najistinskija radost, doista, nalazi se u odnosu s Njime kad ga susretnemo, slijedimo, upoznamo, ljubimo, a sve to zahvaljujući trajnom stremljenju uma i srca. Biti Kristov učenik: to je kršćaninu dovoljno. Prijateljstvo s Učiteljem jamči duboki mir i spokoj duše čak i u tamnim trenucima i za najtežih iskušenja. Kada vjera zaroni u tamnu noć, u kojoj se više ne "osjeća" i ne "vidi" Božja prisutnost, prijateljstvo s Isusom jamči da nas doista ništa i nikada ne može odvojiti od njegove ljubavi (usp. Rim 8,39). Tražiti i naći Krista, nepresušno vrelo istine i života, na to nas poziva Božja riječ. Poziva nas da na početku svake nove godine ponovno krenemo tim putem vjere koji nikad ne završava. "Učitelju, gdje stanuješ?", kažemo i mi Isusu, a On nam odgovara: "Dođite i vidjet ćete". Za vjernika to je uvijek neprekidna potraga i uvijek novo nalaženje, jer Krist je isti jučer, danas i uvijeke, no mi, svijet, povijest, nismo uvijek isti, te nam On dolazi ususret ne bi li nam darovao svoje zajedništvo i puninu života.

Molimo Djevicu Mariju da nam pomogne u nasljedovanju Isusa, da tako svakoga dana kušamo radost još dubljega poniranja u njegovo otajstvo. Nakon molitve Anđeo Gospodnji: Danas se obilježava Svjetski dan selilaca i prognanika. Selilaštvo predstavlja izuzetno raširenu pojavu u današnjem svijetu: to su "znakovi vremena". Ta je pojava, međutim, raznolika: selilaštvo, tako, može biti dragovoljno i prisilno, zakonito i nezakonito, zbog posla ili studija. Dok se s jedne strane ukazuje na poštovanje etničkih i kulturalnih razlika, s druge strane ostaju teškoće u prihvaćanju i integraciji. Crkva poziva na prihvaćanje pozitivnih aspekata što ih ovaj znak vremena u sebi nosi, te se tako nadvlada svaki oblik diskriminacije, nepravde i prezira prema ljudskoj osobi, jer svaki je čovjek slika Božja.