 |
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 12. ožujka 2006.
Slušati Krista i biti poslušan njegovu glasu
Draga braćo i sestre!
Jučer ujutro završen je tjedan duhovnih vježbi, što ih je ovdje u Apostolskoj
palači propovijedao patrijarh Venecije u miru kardinal Marco Ce. Bili su to dani
u potpunosti posvećeni slušanju Gospodina, koji nam uvijek govori, no od nas
očekuje još veću pozornost, posebno u vrijeme korizme. Na to nas podsjeća i
evanđeosko čitanje današnje nedjelje, koji donosi izvještaj o Kristovu
preobraženju na brdu Tabor. Dok su bili začuđeni izgledom preobraženoga
Gospodina koji je razgovarao s Mojsijem i Ilijom, Petar, Jakov i Ivan bili su u
jednom trenutku obavijeni oblakom iz kojega je izašao glas koji je proglasio:
"Ovo je Sin moj, Ljubljeni; slušajte ga!" (Mk 9,7).
Kad imamo milost doživjeti snažno iskustvo Boga, to je kao da se proživljava
nešto slično onome što se dogodilo učenicima za vrijeme Preobraženja: na
trenutak unaprijed okusimo nešto što će biti sastavnim dijelom rajskoga
blaženstva. Riječ je obično o kratkim iskustvima, što nam ih Bog ponekad podari,
osobito pred teška iskušenja. Nikome, međutim, nije dano živjeti "na Taboru" dok
smo na ovoj zemlji. Ljudsko je življenje, zapravo, hod vjere te se, kao takvo,
nastavlja više u polusjeni nego u punom svjetlu, ne bez trenutaka tame pa i
potpunoga mraka. Dok smo ovdje, naš odnos s Bogom odvija se više kroz slušanje
nego kroz gledanje; a sama se kontemplacija ostvaruje, tako reći, zatvorenih
očiju, zahvaljujući nutarnjem svjetlu što ga je u nama zapalila Riječ Božja.
Sama Djevica Marija, premda je od svih ljudskih stvorenja najbliža Bogu, hodila
je dan za danom poput hodočasnika vjere (usp. Lumen gentium, 58), čuvajući i
prebirući neprestano u svome srcu Riječ koju joj je Bog uputio, bilo po svetim
pismima, bilo po događajima iz života njezina Sina u kome je prepoznavala i
prihvaćala otajstveni glas Gospodinov. Evo tako dara i zadatka za svakoga od nas
kroz korizmeno vrijeme: slušati Krista, poput Marije. Slušati ga u njegovoj
Riječi, očuvanoj u Svetom pismu. Slušati ga u događajima našega života nastojeći
iz njih iščitavati poruke Providnosti. Slušati ga, konačno, u braći, posebice u
malenima i siromašnima, u kojima sam Isus traži našu konkretnu ljubav. Slušati
Krista i biti poslušan njegovu glasu: to je izvrstan, jedini put, koji vodi u
puninu radosti i ljubavi.
|