 |
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 25. lipnja 2006.
Molite za svećenike kako bi bili vrijedni svjedoci ljubavi Kristove
Draga braćo i sestre!
Današnja je dvanaesta nedjelja u vrijeme kroz godinu gotovo okružena značajnim
liturgijskim svetkovinama. Prošlog smo petka proslavili Presveto Srce Isusovo,
dan koji na dobar način sjedinjuje pučku pobožnost s dubokom teologijom.
Postojala je u nekim zemljama - a u nekim krajevima još uvijek postoji -
tradicionalna posveta obitelji Presvetom Srcu, a te su obitelji čuvale sliku
Presvetoga Srca u svojim domovima. Korijeni ove pobožnosti prodiru u otajstvo
Utjelovljenja; upravo se po Srcu Isusovu na uzvišeni način očitovala Božja
Ljubav prema čovječanstvu. Zbog toga istinsko štovanje Svetoga Srca zadržava
svoju vrijednost, te privlači osobito duše koje žeđaju za milosrđem Božjim, koje
u njemu nalaze neiscrpno vrelo odakle mogu zahvaćati vodu Života, koja može
napojiti pustinje duše i učiniti da procvate nada. Svetkovina Presvetoga Srca
Isusova ujedno je i Svjetski dan molitve za posvećenje svećenika: koristim ovu
priliku da pozovem sve vas, draga braćo i sestre, da uvijek molite za svećenike,
kako bi bili vrijedni svjedoci ljubavi Kristove.
Jučer nas je liturgija pozvala na slavlje Rođenja svetoga Ivana Krstitelja,
jedinoga sveca čijeg se rođendana spominjemo, jer je označilo početak ispunjenja
božanskih obećanjâ: Ivan je onaj “prorok”, poistovjećen s Ilijom, koji je imao
neposredno prethoditi Mesiji kako bi pripravio izraelski narod na njegov dolazak
(usp. Mt 11,14; 17,10-13). Njegov nas blagdan podsjeća da naš sav život uvijek
mora biti viđen u odnosu na Krista i da se ostvaruje prihvaćanjem Njega, Riječi,
Svjetla i Zaručnika, čiji smo mi glasovi, svjetiljke i prijatelji (usp. Iv
1,1.23; 1,7-8; 3,29). “On treba da raste, a ja da se umanjujem” (Iv 3,30): ova
Krstiteljeva rečenica mora biti program svakoga kršćanina.
Dopustiti da “ja” Kristov zauzme mjesto našeg “ja” na osobiti je način bilo
htijenje apostola Petra i Pavla, što ih Crkva časti svetkovinom 29. lipnja.
Sveti je Pavao o sebi napisao: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist”
(Gal 2,20). Prije njih i prije svakog drugog sveca, tu je stvarnost živjela
Blažena Djevica Marija, koja je prebirala riječi o svome Sinu Isusu u svome
srcu. Jučer smo razmišljali o ovom njezinu Bezgrešnom Srcu, Srcu Majke, koja
nastavlja brižno bdjeti nad svima nama. Neka nam svojim zagovorom postigne da
uvijek budemo vjerni kršćanskome pozivu.
|