PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 15. kolovoza 2006. na svetkovinu Velike Gospe

Neka Marija svima izmoli osjećaje razumijevanja

Draga braćo i sestre,

 Kršćanska predaja u središte ljeta smjestila je jedan od najstarijih i najdojmljivijih marijanskih blagdana, svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Kao što je Isus uskrsnuo iz smrti i uzašao zdesna Ocu, tako je i Marija, na završetku svoga životnoga puta, uznesena na nebo. Liturgija nas podsjeća danas na tu utješnu istinu vjere, dok pjeva hvalu onoj koja je okrunjena neusporedivom slavom. U današnjem odlomku iz Otkrivenja koji nam je predložen za razmišljanje čitamo: "Znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda" (Otk 12,1). U toj su blistavoj ženi Crkveni oci prepoznali Mariju.

U njezinoj proslavi kršćanski narod koji hodočasti poviješću nazire ispunjenje svojih iščekivanja i siguran znak nade. Marija je uzor i potpora svim vjernicima: ona nas ohrabruje da ne izgubimo pouzdanje pred teškoćama i neizbježnim problemima što ih svakodnevno susrećemo. Ona nam jamči svoju pomoć te nas podsjeća da je najvažnije tražiti i misliti "ono što je gore, ne zemaljsko" (usp. Kol 3,2). Obuzeti svakodnevnim poslovima dolazimo u opasnost da pomislimo kako je ovdje, u ovom svijetu u kojem smo samo u prolazu, krajnji smisao ljudskoga postojanja. Naprotiv, raj je stvarni cilj našega zemaljskog hodočašća. Kako li bi samo bili drukčiji naši dani kad bi bili pokretani takvim pogledom! Tako je bilo kod svetaca. Njihovi životi svjedoče da, kad se živi srcem uvijek upravljenim prema nebu, zemaljske se stvarnosti doživljavaju i njihovoj pravoj vrijednosti jer ih osvjetljuje vječna istina božanske ljubavi. Kraljici mira, što je motrimo u nebeskoj slavi, htio bih još jednom povjeriti teškoće čovječanstva u svakom dijelu svijeta razdiranog nasiljem.

Sjedinjujemo se sa svojom braćom i sestrama koji su upravo u ovim časovima okupljeni u svetištu Naše Gospe Libanonske u Harissi, na euharistijskom slavlju što ga predvodi kardinal Roger Etchegaray, koji je pošao u Libanon kao moj posebni izaslanik da bi ponio utjehu i konkretne izraze solidarnosti svim žrtvama toga sukoba, te molio na veliku nakanu mira. U zajedništvu smo i s pastirima i vjernicima Crkve u Svetoj zemlji, koji su se okupili u bazilici Navještenja u Nazaretu, oko papinskoga predstavnika u Izraelu i Palestini, nadbiskupa Antonija Franca, kako bi molili na iste nakane. Moje misli upravljene su i prema dragom narodu Šri Lanke, kojoj prijeti pogoršanje međunacionalnoga sukoba; prema Iraku, gdje zastrašujuće svakodnevno prolijevanje krvi udaljuje izglede za pomirenje i obnovu. Neka Marija svima izmoli osjećaje razumijevanja, želju za dogovorom i težnju za slogom!