|
|
|
|
|
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI Svi Sveti, 1. studenog 2006.
Sve prolazi, samo Bog se ne mijenja Draga braćo i sestre! Danas slavimo Svetkovinu Svih svetih, a sutra ćemo komemorirati vjerne mrtve. Ova dva liturgijska blagdana, koje duboko osjećamo, nude nam posebnu priliku da razmišljamo o vječnom životu. Da li moderni čovjek još očekuje život vječni, ili smatra da on pripada prevladanoj mitologiji? U ovom našem vremenu, više nego u prošlosti toliko smo zaokupljeni zemaljskim stvarima da nam koji puta teško uspijeva misliti na Boga kao protagonistu povijesti i samoga našega života. Ljudska egzistencija međutim, po svojoj naravi, usmjerena je prema nečemu višem što je nadilazi; u ljudskom biću je neuništiva težnja za pravdom, za istinom, za potpunom srećom. Pred zagonetkom smrti u mnogima živi želja i nada da u onostranosti pronađu svoje drage. Kao što je također snažno uvjerenje o konačnom sudu koji će uspostaviti pravdu, očekivanje jednog konačnog suočenja u kojem će svakome biti dano ono što mu se duguje. «Život vječni» za nas kršćane ne označava međutim samo jedan život koji traje zauvijek, nego jednu novu kvalitetu egzistencije koja je potpuno uronjena u Božju ljubav, koja oslobađa od zla i od smrti i stavlja nas u beskonačno zajedništvo sa svom braćom i sestrama koji sudjeluju u istoj Ljubavi. Vječnost, međutim, može biti prisutna već u središtu zemaljskog i vremenitog života, kada je duša uz pomoć milosti povezana s Bogom, svojim posljednjim temeljem. Sve prolazi, samo Bog se ne mijenja. Kaže jedan psalam: „Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!“ (Ps 72 (73) 26). Svi kršćani koji su pozvani na svetost, jesu muževi i žene koji žive čvrsto usidreni na toj «Stijeni»; imaju svoje noge na zemlji, ali srce je već u Nebu, koje je konačno boravište Božjih prijatelja. Draga braći i sestre, razmišljajmo o ovim stvarnostima dušom okrenutom prema našem posljednjem i konačnom odredištu, koji daje smisao svagdanjim situacijama. Oživimo radosni osjećaj zajedništva svetih i dopustimo da nas oni privuku prema cilju našega postojanja: susret s Bogom licem u lice. Molimo da to bude baština svih vjernih mrtvih, ne samo naših dragih, nego i svih duša, posebno onih koje su najviše zaboravljene i potrebne Božjeg milosrđa. Djevica Marija, Kraljica svih svetih neka nas vodi izabrati u svakom času vječni život, «život budućega vijeka» kao što molimo u Vjerovanju; svijeta koji je započeo Kristovim uskrsnućem i kojemu možemo ubrzati dolazak našim iskrenim obraćenjem i djelima ljubavi.
|
 |