PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 3. prosinca 2006.

Sveti Otac o putovanju u Tursku

Draga braćo i sestre!

Još jednom želim zajedno s vama zahvaliti Gospodinu za apostolsko putovanje što sam ga kroz protekle dane poduzeo u Tursku: za to sam vrijeme osjećao da me prati i podržava molitva cijele kršćanske zajednice. Svima od srca zahvaljujem! Sljedeće srijede, u tijeku opće audijencije, moći ću više govoriti o tom nezaboravnom duhovnom i pastoralnom iskustvu, od kojega će, nadam se, poteći dobri plodovi za još iskreniju suradnju među svim Kristovim učenicima te za uspješan dijalog s muslimanskim vjernicima. Osjećam obvezu sada ponoviti svoju zahvalnost svima koji su organizirali to putovanje te su na razne načine pridonijeli njegovu mirnom i plodonosnom tijeku. Posebno upravljam svoje misli turskim vlastima i prijateljskom turskom narodu, koji mi je ukazao dostojno gostoprimstvo u duhu svoje tradicionalne gostoljubivosti.

Htio bih ponajprije s ljubavlju i poštovanjem spomenuti dragu katoličku zajednicu koja živi u turskoj zemlji. Mislim na nju dok ove nedjelje započinjemo vrijeme došašća. Imao sam priliku susresti ovu našu braću i sestre i slaviti misu s njima koji žive često u ne tako lakim uvjetima. To je doista malo stado, raznoliko, bogato poletom i vjerom, koje, mogli bismo reći, neprestano i vrlo snažno proživljava iskustvo došašća podržano nadom. U došašću liturgija nam često ponavlja i uvjerava nas, gotovo kao da želi pobijediti naše prirodno nepovjerenje, da Bog "dolazi": dolazi da bi bio s nama, u svakoj našoj situaciji; dolazi da bi prebivao među nama, da bi živio s nama i u nama; dolazi ispuniti razdaljine koje nas dijele i razdvajaju; dolazi da bi nas pomirio sa sobom i međusobno. Dolazi u povijest čovječanstva, da bi pokucao na vrata svakog muškarca i svake žene dobre volje, da bi pojedincima, obiteljima i narodima donio dar bratstva, sloge i mira.

Stoga je došašće u pravom smislu vrijeme nade, u kojem su Kristovi vjernici pozvani ostati u stavu budnog i djelatnog iščekivanja, hranjenog molitvom i djelatnom zauzetošću ljubavi. Neka nadolaskom blagdana Kristova rođenja srca svih kršćana ispuni radošću, spokojem i mirom! Kako bismo ovo razdoblje došašća mogli živjeti na istinski i plodan način, liturgija nas poučava da upremo pogled u Blaženu Djevicu Mariju te da se zajedno s njome zaputimo prema betlehemskoj spilji. Kad je Bog pokucao na vrata njezina mladog života, ona ga je primila s vjerom i ljubavlju. Za koji dan o njoj ćemo razmišljati u sjajnom otajstvu njezina Bezgrešnog začeća. Dopustimo da nas privuče njezina ljepota, odsjaj božanske slave, da bi "Bog koji dolazi" u svakome od nas našao dobro i otvoreno srce, koje će on moći ispuniti svojim darovima.