PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 14. siječnja 2007. 

 
 
Stvarnost selilaštva - veliki potencijal za napredak čovječanstva

Draga braćo i sestre!

Ove se nedjelje obilježava Svjetski dan selilaca i izbjeglica. Tom sam prigodom svim ljudima dobre volje, a naročito kršćanskim zajednicama, uputio posebnu poruku posvećenu selilačkoj obitelji.

Možemo upraviti pogled prema svetoj nazaretskoj Obitelji, toj slici svih obitelji, jer ona odražava sliku Božju koja se čuva u srcu svake ljudske obitelji, pa i kad je oslabljena i ponekad izobličena životnim kušnjama. Evanđelist Matej pripovijeda da je, ubrzo nakon Isusova rođenja, Josip bio prisiljen poći za Egipat vodeći sa sobom Dijete i njegovu Majku, da bi izbjegli Herodovo progonstvo (usp. Mt 2,13-15). U drami nazaretske Obitelji naziremo bolno stanje tolikih selilaca, osobito izbjeglica, raseljenih, evakuiranih, prognanih i otjeranih. Prepoznajemo, osobito, teškoće selilačke obitelji kao takve: neugodnosti, poniženja, oskudice i krhkost.

Zapravo, fenomen ljudske pokretljivosti vrlo je širok i raznolik. Prema posljednjim procjenama Ujedinjenih naroda, selioci iz ekonomskih razloga danas broje oko 200 milijuna, oko 9 milijuna prognanici, a oko 2 milijuna studenti u inozemstvu. Ovom velikom broju braće i sestara moramo pribrojiti i one koji su unutar svoje zemlje evakuirani ili čiji položaj nije reguliran, vodeći računa o tome da svatko od njih, na ovaj ili onaj način, pripada nekoj obitelji. Važno je stoga štititi selioce i njihove obitelji pomoću posebnih zakonodavnih, pravnih i administrativnih sredstava, te putem mreže službi, mjestâ razgovora, struktura socijalne i pastoralne skrbi. Želja mi je da se da se što prije postigne uravnoteženo vođenje migracijskih valova i ljudskog selilaštva općenito, što bi bilo na korist čitave ljudske obitelji, počevši od konkretnih mjera koje će omogućiti uređenu migraciju i ponovno ujedinjenje obitelji, s osobitom pozornošću na žene i maloljetnike. Doista, i na širokom polju međunarodnog selilaštva ljudska osoba mora uvijek biti stavljena u središte pozornosti. Samo poštovanje ljudskog dostojanstva svih selilaca, s jedne strane, i priznavanje vrijednosti društva koje ih prihvaća, od strane selilaca, omogućuju ispravnu integraciju tih obitelji u društvene, ekonomske i političke sustave zemalja koje ih prihvaćaju.

Dragi prijatelji, stvarnost selilaštva ne smije se nikada promatrati kao neki problem, nego ponajprije kao veliki potencijal za napredak čovječanstva. A osobiti je potencijal obitelj selilaca, ukoliko je poštovana kao takva, ukoliko ne mora podnositi nepopravljiva razdiranja, nego može ostati zajedno ili se ponovno okupiti i tako vršiti svoje poslanje da bude kolijevka života i prvo mjesto primanja i odgoja ljudske osobe. Molimo to zajedno Gospodina, po zagovoru Blažene Djevice Marije i svete Franciske Ksaver Cabrini, zaštitnice selilaca.