PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 4. ožujka 2007.

Draga braćo i sestre!

Ove, druge korizmene nedjelje, evanđelist Luka ističe kako se Isus popeo na brdo "da se pomoli" (Lk 9,28) zajedno s apostolima Petrom, Jakovom i Ivanom. I "dok se molio" (9,29), dogodilo se blještavo otajstvo preobraženja. Uspeti se na brdo za trojicu je apostola značilo stoga da postaju dijelom Isusove molitve, a Isus se često povlačio kako bi molio, osobito u zoru i nakon zalaska sunca, a ponekad i kroz cijelu noć. Ipak, samo toga puta na gori on je htio svojim prijateljima pokazati nutarnje svjetlo koje ga je ispunjalo dok je molio: Njegovo je lice - čitamo u evanđelju - bilo osvijetljeno, a njegove su haljine davale naslutiti sjaj božanske osobe utjelovljene Riječi (usp. Lk 9,29).

Tu je još jedna pojedinost, vlastita samo Lukinu izvještaju, koju valja istaknuti: to je bilješka o sadržaju razgovora što ga je Isus vodio s Mojsijem i Ilijom, koji su se ukazali uz preobraženoga Isusa. "Razgovarali su - pripovijeda evanđelist - o njegovu Izlasku (grč. eksodos), što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu" (9,31). Isus, dakle, sluša Zakon i Proroke koji mu govore o njegovoj smrti i uskrsnuću. U svome intimnom razgovoru s Ocem, on ne izlazi iz povijesti, ne bježi od poslanja radi kojega je došao na svijet, premda zna da će morati proći putem križa da bi stigao do slave. Krist čak još dublje ulazi u to poslanje, prianjajući čitavim svojim bićem uz Očevu volju, te nam pokazuje da se istinska molitva sastoji upravo u sjedinjenju naše volje s onom Božjom. Za kršćanina, stoga, moliti ne znači izbjeći stvarnost i odgovornosti koje ona podrazumijeva, nego znači prihvatiti ih do kraja, uzdajući se u vjernu i neiscrpnu ljubav Gospodinovu. Stoga, potvrda otajstva preobraženja dolazi, paradoksalno, u tjeskobi Getsemanskog vrta (usp. Lk 22,39-46). Neposredno pred svoju muku, Isus kuša smrtnu tjeskobu te se povjerava božanskoj volji; u tom trenutku njegova će molitva biti zalog spasenja za sve nas. Krist će zapravo moliti nebeskoga Oca da ga "spasi od smrti" i ondje, kako piše autor Poslanice Hebrejima "bi uslišan zbog svoje predanosti" (Heb 5,7). Dokaz je toga uslišanja uskrsnuće.

Draga braćo i sestre, molitva nije neki dodatak, nešto opcionalno, nego je pitanje života i smrti. Doista, samo tko moli, to jest tko se povjerava Bogu sinovskom ljubavlju, može ući u vječni život, a to je sam Bog. Kroz ovo korizmeno vrijeme molimo Mariju, Majku utjelovljene Riječi i Učiteljicu duhovnoga života, da nas pouči molitvi kao što je to učinila sa svojim Sinom, kako bi naš život bio preobražen svjetlošću njegove prisutnosti.

Želim zahvaliti onima koji su me kroz prethodne dane pratili molitvom za vrijeme duhovnih vježbi. Ohrabrujem sve da u korizmenom vremenu traže tišinu i sabranost, kako bi dali više prostora molitvi i razmatranju Božje Riječi.
Sljedeće subote, 10. ožujka, u 16 sati u Dvorani Pavla VI. predvodit ću marijansko bdjenje namijenjeno mladim rimskim sveučilištarcima. U njemu će sudjelovati, zahvaljujući radiotelevizijskoj vezi, i brojni studenti iz drugih zemalja Europe i Azije. Zazvat ćemo zagovor Marije, Prijestolja Mudrosti, da Gospodin pošalje svjedoke evanđeoske istine, koji će izgraditi civilizaciju ljubavi na ova dva kontinenta i u cijelome svijetu.

Poslije molitve Anđeoskog pozdravljenja Papa je pozdravio hrvatske hodočasnike na hrvatskom:

Pozdravljam i blagoslivljam hrvatske hodočasnike iz župe svetoga Mateja iz Tovarnika! Kroz korizmene dane molitve, pokore i djela ljubavi, pripremio vam Gospodin srca za radost uskrsnuća. Hvaljen Isus i Marija!