 |
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 5. kolovoza 2007.
Bogatstvo nije apsolutno dobro
Draga braćo i sestre, ove, 18. nedjelje u vrijeme kroz godinu Božja riječ potiče
nas na razmišljanje o tome kakav treba biti naš odnos prema materijalnim
dobrima. Bogatstvo, premda je i ono dobro, ne smije biti promatrano kao
apsolutno dobro. Ponajprije, ono ne jamči spasenje, nego ga naprotiv može čak i
ozbiljno ugroziti. Isus u današnjem evanđeoskom odlomku skreće pozornost svojim
učenicima upravo na taj rizik. Stvar je mudrosti i kreposti ne prionuti srcem uz
dobra ovoga svijeta, jer sve je prolazno, sve može iznenada nestati. Pravo
blago, za kojim neprestano moramo tragati, za nas kršćane nalazi se u "onom
gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu". Podsjeća nas na to danas sveti Pavao u
Poslanici Kološanima, dodajući da je naš život već "skriven s Kristom u Bogu"
(usp. 3,1-3).
Na uzdizanje pogleda prema "gore", prema Nebu, poziva nas i svetkovina
Preobraženja Gospodnjega, što ćemo je sutra proslaviti. U evanđeoskom odlomku o
preobraženju na gori unaprijed nam je dan znak, koji nam omogućuje da bacimo
barem kratki pogled na kraljevstvo svetih gdje ćemo i mi, na koncu našeg
zemaljskog života, moći sudjelovati u slavi Kristovoj, koja će biti potpuna,
cjelovita i konačna. Tada će sav svemir biti preobražen te će se konačno
ostvariti božanski naum spasenja. Dan svetkovine Preobraženja ostaje povezan s
uspomenom na moga časnoga prethodnika slugu Božjega Pavla VI., koji je upravo
ovdje, u Castel Gandolfu, 1978. dovršio svoje poslanje te je pozvan ući u dom
nebeskoga Oca. Spomen na njega ostaje nam kao poziv da gledamo prema gore i da
vjerno služimo Gospodinu i Crkvi, kao što je on to činio kroz ne tako
jednostavne godine prošloga stoljeća.
Neka nam ovu milost izmoli Djevica Marija, koje se danas posebice spominjemo,
slaveći liturgijski spomen posvete bazilike Sv. Marije Velike. Kao što je
poznato, to je prva bazilika na Zapadu podignuta u čast Marijinu, a 432. obnovio
ju je papa Siksto III. kako bi proslavio božanskom majčinstvo Djevice, dogmu što
ju je svečano proglasio Efeški ekumenski sabor godinu dana ranije. Neka nas
Djevica, koja je više od bilo koga drugog stvorenja, sudjelovala na otajstvu
Krista, podrži u ovom hodu vjere da, kao što nas to i liturgija danas poziva,
"dok svojim silama radimo na zemlji, ne dozvolimo da nas nadvladaju pohlepa i
sebičnost, nego uvijek tražimo sto je dobro pred Bogom."
Nakon molitve Anđeo Gospodnji:
Htio bih sada uputiti posebnu misao odgovornima za vjernike u Rumunjskoj
pravoslavnoj Crkvi, tek nekoliko dana nakon preminuća njegova blaženstva
patrijarha Teoctista. Na svečani pogreb, koji je održan prošlog petka u
patrijarhalnoj katedrali u Bukureštu, poslao sam kao svoga predstavnika
kardinala Waltera Kaspera, predsjednika Papinskog vijeća za promicanje jedinstva
među kršćanima, a pratilo ga je i odgovarajuće izaslanstvo. Drago mi je sjetiti
se s poštovanjem i ljubavlju ovog plemenitog pastirskog lika, koji je ljubio
svoju Crkvu i dao pozitivan doprinos odnosima između katolika i pravoslavnih,
ohrabrujući neprestano Mješovitu međunarodnu komisiju za teološki dijalog između
Katoličke Crkve i Pravoslavne Crkve u svojoj cjelini. Jasna svjedočanstva
njegove ekumenske zauzetosti također su i dva njegova posjeta mome časnom
prethodniku Ivanu Pavlu II. te gostoprimstvo što ga je patrijarh ukazao rimskome
biskupu za njegova povijesnoga hodočašća u Rumunjsku 1999. "Vječna mu pamjat",
tako pravoslavna liturgijska tradicija zaključuje sprovodnu službu onih koji su
usnuli u Gospodinu. Prihvaćamo i mi ovaj zaziv, moleći Gospodina da primi ovog
našega brata u svoje kraljevstvo beskonačnog svjetla te mu udijeli pokoj i mir
obećane vjernim službenicima Evanđelja.
|