PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 16. rujna 2007.

 
Čovječanstvu je potreban snažan navještaj i svjedočenje Božjega milosrđa

Draga braćo i sestre!

Danas liturgija u naše razmatranje ponovno stavlja 15. poglavlje Lukinoga evanđelja, jednu od najuzvišenijih i najdirljivijih stranica cijeloga Svetoga pisma. Lijepo je da u cijelome svijetu, gdje se god kršćanska zajednica okuplja na slavlje nedjeljne euharistije, na ovaj dan ponovno odzvanja ova Radosna vijest istine i spasenja: Bog je milosrdna ljubav. Evanđelist Luka u ovome je poglavlju sakupio tri prispodobe o božanskome milosrđu: dvije kraće - koje su mu zajedničke s Matejem i Markom – govore o izgubljenoj ovci i izgubljenome novcu; treća, duža, raščlanjena i svojstvena samo njemu, poznata je prispodoba o milosrdnome Ocu, koja se uobičajeno naziva "o izgubljenom sinu". Na toj evanđeoskoj stranici gotovo da se čini kako se čuje Isusov glas koji nam objavljuje lice Oca svoga i Oca našega. U biti, On je zato došao na svijet: da nam progovori o Ocu; da nas, izgubljenu djecu, upozna s njime i da u našim srcima uskrisi radost što mu pripadamo, nadu da nam je oprošteno i da nam je vraćeno naše potpuno dostojanstvo, te želju da zauvijek živimo u njegovoj kući koja je i naša kuća.

Tri prispodobe o milosrđu Isus je ispripovjedio jer su farizeji i pismoznanci ružno govorili o njemu, kada su vidjeli da dopušta da mu se približavaju grješnici i da je čak s njima jeo (usp. Lk 15,1-3). Tada je objasnio, svojim tipičnim jezikom, da Bog neće da se izgubi niti jedan od njegovih sinova i da se njegova duša prelijeva prepuna radosti kada se obrati neki grješnik. Stoga je prava vjera u ulaženju u sklad s tim Srcem "prepunim milosrđa" koje od nas traži da ljubimo sve, pa i daleke i neprijatelje, nasljedujući nebeskoga Oca koji poštuje slobodu svakoga od nas i sve privlači k sebi nepobjedivom snagom svoje vjernosti. To je put koji Isus pokazuje onima koji žele biti njegovi učenici: "Ne sudite… ne osuđujte… oprostite i bit će vam oprošteno; dajte i dat će vam se… Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš" (Lk 6,36-38). U ovim riječima nalazimo prilično konkretne upute za naše svakodnevno vjerničko ponašanje.

U naše doba čovječanstvu je potreban snažan navještaj i svjedočenje Božjega milosrđa. Tu pastoralnu potrebu na proročki je način shvatio ljubljeni Ivan Pavao II., koji je bio veliki apostol Božanskoga milosrđa. Milosrdnome je Ocu posvetio svoju drugu encikliku i tijekom svoga cijeloga pontifikata bio je misionar Božje ljubavi za sve narode. Nakon tragičnih događaja 11. rujna 2001., koji su zamračili zoru trećega tisućljeća, pozvao je kršćane i ljude dobre volje da vjeruju da je Božje milosrđe jače od svakoga zla, i da se samo u Kristovom križu nalazi spasenje svijeta. Djevica Marija, Majka milosrđa, o kojoj smo jučer razmatrali kao o Majci Božjoj Žalosnoj pod križem, neka nam isprosi dar trajnoga pouzdanja u Božju ljubav i neka nam pomogne da budemo milosrdni kao što je milosrdan Otac naš koji je na nebesima.

Papine riječi poslije Anđeoskog pozdravljenja

Jutros je u Poljskoj, u svetištu u Licheńu, kardinal Tarcisio Bertone, moj državni tajnik, u moje ime blaženim proglasio o. Stanislava Papczyńskoga, utemeljitelja Kongregacije Marijinih klerika. Upućujem srdačan pozdrav vjernicima okupljenima na tome radosnom slavlju i brojnim pobožnicima novoga Blaženika, koji u njemu časte svećenika uzorna u propovijedanju, u formaciji laika, oca siromaha i apostola zagovorne molitve za pokojne. Isto tako jutros je u Bordeauxu kardinal José Saraiva Martins, pročelnik Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih, u moje ime blaženom proglasio redovnicu Mariu Celinu od Navještenja Blažene Djevice Marije, zavjetovanu monahinju Drugoga reda sv. Franje. Njezin život obilježen križem – kako je sama govorila - htio je biti znakom Kristove ljubavi: "Žeđam da budem ruža ljubavi". Također želim podsjetiti na o. Basilia Antonia Mariu Moreaua, utemeljitelja Kongregacije Svetoga križa, kojeg je blaženim proglasio jučer u Le Mansu kardinal pročelnik Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih. Zagovoru tih novih blaženika povjeravam na osobit način njihovu duhovnu djecu, kako bi sa žarom slijedili sjajno svjedočanstvo proroka Boga, Gospodina svakoga života.

Danas je 20. obljetnica prihvaćanja "Protokola iz Montreala" o tvarima koje osiromašuju ozonski sloj uzrokujući teške štete ljudskome biću i ekosustavu. U posljednja dva desetljeća, zahvaljujući primjernoj suradnji u međunarodnoj zajednici između politike, znanosti i ekonomije postignuti su značajni rezultati s pozitivnim učincima za sadašnje i buduće naraštaje. Priželjkujem da svi pojačaju svoju suradnju s ciljem promicanja općega dobra, razvoja i zaštite stvorenoga, ponovno učvršćujući savez između čovjeka i okoliša, koji mora biti ogledalo stvarateljske ljubavi Boga od kojega svi potječemo i prema kojemu idemo.

"Od srca pozdravljam hodočasnike i posjetitelje njemačkoga govornoga područja. Posebni pozdrav danas upućujem vodstvu humanitarne organizacije "Kirche in Not" (Crkva u nevolji) koji su se okupili u Castel Gandolfu u povodu 60. obljetnice osnutka toga djela. Dragi prijatelji, budite svjesni zahvale i molitve Petrova nasljednika za vaše djelovanje, koje je rječito svjedočanstvo ljubavi Božje. Neka ljudi i u budućnosti dožive da je Bog tu za nas kao Otac ljubavi, kao što smo čuli u današnjem evanđelju. Gdje Bog stanuje u srcima ljudi, tamo mogu rasti mir i socijalna pravda. Želimo biti oruđe Božje ljubavi u našemu svijetu. Bog vas sve blagoslovio".