PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 28. listopada 2007.

Svijetlo svjedočanstvo španjolskih mučenika

Draga braćo i sestre!

Jutros, ovdje na Trgu Sv. Petra, proglašeno je 498 blaženika koji su tridesetih godina protekloga stoljeća podnijeli mučeništvo u Španjolskoj. Zahvaljujem kardinalu Joseu Saraivi Martinsu, prefektu Kongregacije za kauze svetaca, koji je predvodio to slavlje, a svoj srdačan pozdrav upućujem hodočasnicima koji su došli zbog ovog radosnog događaja. Istovremeno uvrštavanje u popis blaženih tako velikoga broja mučenika pokazuje da najviše svjedočanstvo krvlju nije neka povlastica pridržana samo nekim pojedincima, nego je stvarna mogućnost za sav kršćanski narod. Riječ je, doista, o muškarcima i ženama različite dobi, poziva i društvenoga položaja, koji su svojim životom platili vjernost Kristu i njegovoj Crkvi. Na njih se dobro mogu primijeniti riječi svetoga Pavla, koje su odjekivale u današnjoj nedjeljnoj liturgiji: "Ja se već prinosim - piše ovaj apostol Timoteju - za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao" (2Tim 4,6-7). Pavao, zatvorenik u Rimu, vidi da mu se približava smrt te ispisuje svoju završnu sumu, ispunjenu zahvalnošću i nadom. On je u miru s Bogom i sa samim sobom, a smrt dočekuje vedro, svjestan da je čitav život uložio, bez poštede, u službu Evanđelja.

Mjesec listopad, na osobiti način posvećen misijskome djelu, zaključuje se svijetlim svjedočanstvom španjolskih mučenika, koji se pridružuju mučenicima Albertini Berkenbrock, Emmanuleu Gomezu Gonzalesu i Adiliju Daronchu, kao i Franzu Jägerstätteru, koji su proteklih dana proglašeni blaženima u Brazilu i u Austriji. Njihov primjer svjedoči da krštenje zahtijeva od kršćana odvažno sudjelovanje u širenju Kraljevstva Božjega, pomažući pritom, ako je potrebno, i žrtvom samoga svoga života. Nisu svi, naravno, pozvani na mučeništvo krvlju. Postoji, međutim, i nekrvno "mučeništvo" koje nije manje znakovito, poput onoga Celine Chludzinske Borzenske, supruge, majke obitelji, udovice i redovnice, proglašene jučer blaženom u Rimu. To je tiho i junačko svjedočanstvo poput onoga tolikih kršćana koji žive Evanđelje bez kompromisa, vršeći svoje dužnosti i posvećujući se velikodušno služenju siromasima.

Takvo mučeništvo običnoga života osobito je važno svjedočanstvo u sekulariziranome društvu našega doba. To je miroljubiva borba ljubavi što je svaki kršćanin, poput Pavla, mora neumorno biti. Riječ je doista o utrci za širenje Evanđelja koja je naš zadatak sve do smrti. Pomogla nam i pratila nas u našoj svakodnevnoj borbi Djevica Marija, Kraljica mučenika i Zvijezda evangelizacije.