 |
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Svi sveti, 1. studenog 2007.
Svi su pozvani na svetost
Draga braćo i sestre!
O današnjoj svetkovini Svih svetih naše srce, prelazeći granice vremena i
prostora, širi se sve do nebeskih dimenzija. U počecima kršćanstva, članovi su
se Crkve nazivali su se i "sveti". U Prvoj poslanici Korinćanima, primjerice,
sveti Pavao obraća se "posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa
svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista" (1Kor 1,2). Kršćanin
je doista već svet, jer ga krštenje sjedinjuje s Isusom i s njegovim vazmenim
otajstvom, no istovremeno on mora i postati svet, suobličujući sve više s Njime.
Ponekad se misli da je svetost neko povlašteno stanje rezervirano za malobrojne
izabrane. U stvarnosti, postati svet zadatak je svakoga kršćanina, a mogli bismo
reći, i svakoga čovjeka! Apostol piše da nas je Bog oduvijek blagoslovio i
izabrao u Kristu "da budemo sveti i bez mane pred njim u ljubavi" (Ef 1,3-4).
Sva ljudska bića stoga su pozvana na svetost koja se, u konačnici, sastoji od
toga da žive kao djeca Božja, u onoj "sličnosti" s Njime u kojoj su i stvorena.
Sva ljudska bića su djeca Božja, i svim moraju postati to što jesu, birajući
zahtjevni put slobode. Bog sve poziva da postanu dijelom svetoga naroda. "Put"
je Krist, Sin, Svetac Božji: nitko ne dolazi Ocu osim po Njemu (usp. Iv 14,6).
Mudrim izborom Crkva je odredila da jedan iza drugoga slijede blagdan Svih
svetih i Spomen svih vjernih mrtvih. Našoj molitvi hvale Bogu i čašćenja
blaženih duša koje nam danas liturgija predstavlja kao "veliko mnoštvo, što ga
nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika" (Otk
7,9), pridružuje se zagovorna molitva za sve one koji su nam prethodili u
prelasku s ovoga svijeta u život vječni. Njima ćemo sutra posvetiti na osobiti
način svoju molitvu i za njih ćemo slaviti euharistijsku žrtvu. Doista, svakoga
dana Crkva nas poziva da molimo za njih, prinoseći i svoja svagdanja trpljenja i
patnje da bi oni, potpuno očišćeni, bili primljeni u uživanje vječnoga svjetla i
mira u Gospodinu.
U središtu zajednice Svetih, sjaji Djevica Marija, "ponizna i najuzvišenija među
stvorenjima" (Dante, Raj, XXXIII, 2). Stavljajući svoju ruku u njezinu, osjećamo
se potaknutima da s više poleta hodimo putem svetosti. Njoj povjeravamo svoje
svakodnevne napore i molimo je danas i za svoje drage pokojne, u gorljivoj nadi
da ćemo se jednom naći svi zajedno, u slavnom općinstvu Svetih.
|