PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 11. studenoga 2007.

Milosrdni čin svetoga Martina

Draga braćo i sestre!

Crkva se danas, 11. studenoga, spominje svetoga Martina, biskupa Toursa, jednog od najpoznatijih svetaca, osobito čašćenih u Europi. Rođen je u obitelji poganskih roditelja u Panoniji, u današnjoj Mađarskoj, oko godine 316., a otac ga je usmjeravao prema vojničkoj karijeri. Još kao mladić, Martin se susreo s kršćanstvom te se, nadišavši mnoge teškoće, upisao među katekumene kako bi se pripravio za krštenje. Taj je sakrament primio oko svoje dvadesete godine, no morao je još dugo ostati u vojsci, gdje je svjedočio svoj novi način života: pun poštovanja i razumijevanja za sve, prema svakome se sluzi odnosio kao prema bratu, te je izbjegavao vulgarne zabave. Oprostivši se od vojničke službe, pošao je u Poitiers, u Francusku, do svetog biskupa Hilarija. On ga je zaredio za đakona i prezbitera, a Martin se odlučio za monaški život i s nekolicinom je učenika utemeljio najstariji samostan u Euorpi, u Ligugeu. Desetak godina kasnije, kršćani Toursa, koji su ostali bez svoga pastira, aklamacijom ga biraju za biskupa. Otada se Martin živim revnošću posvetio evangelizaciji sela i odgoju klera. Premda mu se pripisuju brojna čuda, sveti Martin poznat je ponajprije po jednom svojem činu bratske ljubavi. Kao još mladi vojnik susreo je putem nekog promrzlog i uzdrhtalog siromaha. Uzeo je tada svoj plašt te je, presjekavši ga mačem nadvoje, polovicu dao tome čovjeku. Te mu se noći u snu ukazao nasmiješeni Isus ogrnut tim istim plaštem.

Draga braćo i sestre, ovaj milosrdni čin svetoga Martina pokazuje onu istu logiku koja je potakla Isusa na umnažanje kruhova za gladno mnoštvo, a još i više na to da sebe sama ostavi kao hranu čovječanstvu u Euharistiji, najvišem znaku Božje ljubavi, Sacramentum caritatis. To je logika dijeljenja, kojom se na autentičan način izriče ljubav prema bližnjemu. Pomogao nam sveti Martin da shvatimo da samo putem zajedničkog djelovanju u dijeljenju možemo odgovoriti na veliki izazov našega doba: da izgradimo svijet mira i pravde u kojem će svaki čovjek moći dostojanstveno živjeti. To se može dogoditi prevlada li svjetski model autentične solidarnosti, koji će biti u stanju jamčiti svim stanovnicima ovog planeta hranu, vodu, potrebnu medicinsku skrb, ali i posao i energetske izvore, kao i kulturna, znanstvena i tehnološka dobra.

Obratimo se sada Djevici Mariji, da pomogne svim kršćanima da budu, poput svetog Martina, velikodušni svjedoci Evanđelja ljubavi i neumorni graditelji solidarnoga dijeljenja.

Nakon molitve Anđeo Gospodnji:

Libanonska Narodna skupština uskoro će biti sazvana kako bi izabrala novoga predsjednika države. Kao što to pokazuju brojne inicijative poduzete ovih dana, riječ je o ključnom događaju o kojemu ovisi sam opstanak Libanona i njegovih ustanova. Pristajem uz zabrinutost što ju je nedavno izrekao maronitski patrijarh, njegovo blaženstvo kardinal Nasrallah Sfeir, te uz njegovu nadu da će se u novome predsjedniku moći prepoznati svi Libanonci. Utječemo se zajedno Našoj Gospi Libanonskoj, da nadahne sve zainteresirane na odmak od osobnih interesa i na stvarnu zauzetost za opće dobro.