PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 2. ožujka 2008.

Dopustimo Isusu da nas ozdravi!

Draga braćo i sestre!

Kroz ove korizmene nedjelje, po tekstovima Evanđelja po Ivanu, liturgija nas potiče da pođemo pravim kršteničkim putem: prošle nedjelje, Isus je Samarijanki obećao dar "vode žive"; danas, ozdravljajući slijepca od rođenja objavljuje se kao "svjetlo svijeta"; sljedeće nedjelje, uskrišujući svoga prijatelja Lazara, predstavit će se kao "uskrsnuće i život". Voda, svjetlo, život: simboli su krštenja, sakramenta koji vjernike "uranja" u otajstvo smrti i uskrsnuća Kristova, oslobađajući ga ropstva grijehu i darujući im život vječni.

Zaustavimo se nakratko nad izvještajem o slijepcu od rođenja (Iv 9,1-41). Učenici su, prema uobičajenom načinu razmišljanja toga doba, uvjereni da je njegova sljepoća posljedica njegova grijeha ili grijeha njegovih roditelja. Isus, pak, odbacuje takve predrasude i kaže: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja" (Iv 9,3). Koju li nam utjehu pružaju ove riječi! U njima odjekuje živi glas Boga koji je brižljiva i mudra Ljubav! Pred čovjekom obilježenim ograničenošću i patnjom, Isus ne misli na možebitne grijehe, nego na volju Boga koji je stvorio čovjeka za život. Stoga svečano izjavljuje: "Treba da radimo djela onoga koji me posla... Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta" (Iv 9,4-5). I odmah prelazi na djelo: s malo zemlje i sline načinio je blato te ga nanio na slijepčeve oči. Ta gesta podsjeća na stvaranje čovjeka, koje Biblija opisuje rabeći sliku oblikovane zemlje i oživljene dahom Božjim (usp. Post 2,7). "Adam" doista znači "zemlja", a čovjekovo je tijelo sastavljeno od zemljinih elemenata. Ozdravljajući onog čovjeka, Isus vrši novo stvaranje. No to ozdravljenje potiče burnu raspravu, jer Isus ga je učinio subotom, kršeći tako, prema farizejima, propise o blagdanu. Tako se na kraju izvještaja obojica, i Isus i slijepac, nađu "izbačeni" od strane farizeja: jedan jer je prekršio zakon, a drugi jer je, unatoč ozdravljenju, ostao obilježen kao slijepac od rođenja.

Ozdravljenu slijepcu Isus objavljuje da je došao na svijet da bi izvršio sud, da bi razdvojio slijepe koji se mogu izliječiti od onih koji ne dozvoljavaju da ih se izliječi, jer drže da su zdravi. U čovjeku je doista snažna napast da u sebi izgradi sustav ideološke sigurnosti: premda i sama religija može postati elementom toga sustava, baš kao i ateizam, laicizam, no to čineći čovjek ostaje oslijepljen vlastitim egoizmom. Draga braćo, dopustimo Isusu da nas ozdravi, jer nam on može i želi darovati svjetlo Božje! Ispovjedimo svoje sljepoće, svoje slabovidnosti, a ponajprije ono što Biblija naziva "grijehom velikim" (usp. Ps 19,14): oholost. Neka nam u tome pomogne Blažena Djevica Marija, koja je, rodivši Isusa u tijelu, svijetu podarila istinsko svjetlo.

Apeli

S dubokom žalošću pratim dramatične događaje oko otmice mons. Paulosa Faraja Rahhoa, kaldejskog nadbiskupa Mosula u Iraku. Pridružujem se pozivu patrijarha kardinal Emanuela III. Dellyja, i njegovih suradnika, da dragi nadbiskup, koji je uz ostalo i lošega zdravlja, bude odmah oslobođen. Podižem istovremeno svoju molitvu za pokoj duše trojice ubijenih mladića koji su bili s njime u trenutku otmice. Izražavam, usto, blizinu s čitavom Crkvom u Iraku, a osobito s Kaldejskom Crkvom, koja je još jednom teško pogođena, dok ohrabrujem pastire i sve vjernike da budu snažni i čvrsti u nadi. Neka se umnože napori onih koji upravljaju sudbinom dragoga iračkog naroda, da zahvaljujući zauzetosti i mudrosti sviju ponovno nađe mir i sigurnost, te mu ne bude zanijekana budućnost na kakvu ima pravo.

Nažalost, ovih posljednjih dana napetosti između Izraela i pojasa Gaze dostigle su prilično teške dimenzije. Ponavljam svoj snažan poziv vlastima, kako izraelskim tako i palestinskim, da se zaustavi ova spirala nasilja, jednostrano i bezuvjetno: samo pokazujući potpuno poštovanje za ljudski život, pa i onaj neprijatelja, može se nadati budućnosti mira i suživota za mlade naraštaje tih naroda koji oba imaju svoje korijene u Svetoj zemlji. Pozivam svu Crkvu da upravi molitve Svemogućemu za mir u Isusovoj zemlji, te da pokaže brižnu i djelatnu solidarnost obama narodima, izraelskom i palestinskom.

Kroz ovaj tjedan talijanske su crne kronike bile zaokupljene tužnom sudbinom dvojice dječaka, poznatih kao Ciccio i Tore. Njihova je sudbina pogodila mene kao i tolike obitelji i osobe. Htio bih iskoristiti ovu priliku da podignem glas u korist djetinjstva: brinimo se za malene! Treba ih voljeti i pomoći im da rastu. To kažem roditeljima, ali i ustanovama. Dok upućujem ovaj poziv, moje se misli upravljaju prema djeci u svim dijelovima svijeta, posebice onima najnebranjenijima, iskorištenima i zlouporabljenima. Povjeravam svako dijete srcu Krista koji je rekao: "Pustite dječicu neka dolaze k meni" (Lk 18,16).