PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 10. kolovoza 2008.

Odmor nije isprazno trčanje za lažnim užicima

Draga braćo i sestre, u vedrom je raspoloženju protekao i drugi tjedan moga boravka ovdje u Bressanoneu i vrlo je blizu trenutak kada ću otići iz ovog lijepog kraja gdje sam se osjećao kao u svom domu, kako zbog već od ranije poznatih mjesta tako i zbog gostoljubivosti ljudi. Zahvalan sam Gospodinu što mi je omogućio ovaj odmor koji krijepi duh i tijelo. Hvala i svima onima koji su se djelotvorno stavili u službu njegove providnosti. Svoj sam odmor proveo kako i priliči jednom Božjem službeniku: posvećujući se molitvi, čitanju i razmatranju, neometan svakodnevnim pastoralnim hitnim zadaćama. Nisam na njih zaboravio ali sam ih, tako reći, "filtrirao" kroz zdravi odmak koji pomaže svesti ih na pravu mjeru, a to znači prepoznati da je Gospodin Bog a mi samo njegovi ponizni suradnici za službu Crkvi i za dobro čovječanstva. Veliku korist sam izvukao i iz sredine u kojoj boravim u kojoj sam se divio poštivanju prirode i brizi za stvorenje koje sam susreo u Australiji u prigodi Svjetskog dana mladih.

Upravo vezano uz mlade želim s vama podijeliti jedno razmišljanje koje mi je nekako došlo samo od sebe kada sam se u mislima ponovno vratio iskustvu doživljenom u Sydneyu gdje sam susreo radosna lica tolikih mladića i djevojaka iz svih dijelova svijeta. U velikoj metropoli mlade australske nacije ti su mladi bili znak istinske radosti, istina bili su katkad bučni ali miroljubivi, šireći oko sebe pozitivno ozračje. Premda ih je bilo toliko mnogo nisu izazvali nikakav nered niti počinili ikakvu štetu. Da bi bili sretni nisu trebali razuzdanosti i nasilja, nisu trebali alkohola i opojnih sredstava. U njima se osjetila radost zbog međusobnog susreta i zajedničkog otkrivanja novog svijeta. Kako to ne usporediti s njihovim vršnjacima koji se, u svom pogrešnom traganju, upuštaju u iskustva kojima srozavaju vlastito dostojanstvo što nerijetko okončava potresnim tragedijama? To je tipični produkt današnjeg takozvanog "društva blagostanja" koje, da bi ispunilo nutarnju prazninu i dosadu koja je prati, potiče ljude da se oprobaju u nečem novom, uzbudljivijem i "ekstremnijem". I odmoru tako prijeti opasnost da se pretvori u isprazno trčanje za lažnim užicima. Ali na taj se način šteti duhu, srce ne doživljava radost i ne nalazi mira ni spokoja, štoviše, na kraju ostaje još umornije i žalosnije no prije. Govorio sam o mladima, jer su oni žedni života i novih iskustava, te su stoga i najviše izloženi opasnosti. Ali to razmišljanje vrijedi za sve: čovjek nalazi istinsku okrjepu svojem tijelu i duhu samo u Bogu, a Boga se susreće učeći i slušajući njegov glas u miru duše i tišini (usp. 1 Kr 19,12).

Molimo da u društvu u kojem uvijek vlada neka žurba, dani odmora budu dani prave odvojenosti od svakodnevnog ritma tijekom kojih će se znati izdvojiti vremena za sabranost i molitvu, koji su nužni za duboko pronalaženje samih sebe i drugih. Molimo to po zagovoru Marije Presvete, Djevice šutnje i slušanja.

Apel za mir u Južnoj Osetiji:

Duboku zabrinutost pobuđuju sve dramatičnije vijesti o tragičnim događajima koji se zbivaju u Gruziji i koji su, na prvome mjestu u Južnoj Osetiji, već prouzročile mnoge nevine žrtve i prisilili veliki broj civila da napuste svoje domove. Moja je živa želja da se odmah obustave vojne akcije i da se odustane, također uime zajedničke kršćanske baštine, od daljnjih sukoba i nasilnih odmazda, koje se mogu pretvoriti u sukob još širih razmjera. Neka se, naprotiv, odlučno nastavi s pregovorima i konstruktivnim dijalogom uz uzajamno poštivanje te se tako izbjegnu daljnja teška trpljenja tih dragih naroda.

Pozivam međunarodnu zajednicu i najutjecajnije zemlje u sadašnjoj situaciji da poduzmu sve napore kako bi poduprli i promicali inicijative upravljene postizanju mirnog i trajnog rješenja, u korist otvorenog suživota u znaku uzajamnog uvažavanja.

Zajedno s našom pravoslavnom braćom intenzivno molimo na te nakane, koje s pouzdanjem povjeravamo zagovoru Presvete Djevice Marije, Majke Isusove i svih kršćana.