PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

15. kolovoza 2008.

Svjedočanstva majčinske brige u marijanskim svetištima

Draga braćo i sestre!

U srcu onoga što su latini nazivali "feriae Augusti", kolovoški praznici - odakle dolazi i talijanska riječ "ferragosto" - Crkva danas slavi Uznesenje Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebo. U Bibliji se posljednje spominjanje njezina zemaljskog života nalazi na početku Djela apostolskih, gdje je Marija predstavljena sabrana u molitvi s učenicima u Dvorani posljednje večere dok iščekuju Duha Svetoga (Dj 1,14). Nakon toga, dvostruka predaja - jeruzalemska i efeška - potvrđuje njezino "usnuće", kako to kažu istočnjaci, izričući time da je "usnula" u Bogu. Bio je to događaj koji je prethodio njezinu prelasku sa zemlje na nebo, što ga ispovijeda neprekinuta vjera Crkve. U 8. stoljeću, primjerice, Ivan Damaščanski, uspostavljajući izravnu vezu između "usnuća" Marijina i smrti Isusove, izričito potvrđuje istinu njezina tjelesnog uznesenja. Tako u jednoj poznatoj homiliji piše: "Trebalo je da ona koja je u krilu nosila Stvoritelja dok je bio dijete, s njime prebiva u nebeskim prebivalištima" (Homilija II o Usnuću, 14, PG 96, 741 B). Kao što je poznato, ovo čvrsto uvjerenje Crkve našlo je svoje ispunjenje u dogmatskoj definiciji o Uznesenju, što ju je proglasio moj časni prethodnik Pio XII. godine 1950.

Kako uči II. vatikanski sabor, Blažena Djevica Marija uvijek se promatra unutar otajstva Krista i Crkve. U toj perspektivi, "Majka Isusova, kao što je na nebu, već proslavljena tijelom i dušom, slika i prvijenac Crkve koja će imati svoje ispunjenje u budućem vijeku, tako je i na zemlji znak sigurne nade i utjehe Božjemu narodu na putu, sve dok ne dođe da Gospodnji (usp. 2Pt 3,10)" (Lumen gentium, 68). Iz Raja Bogorodica nastavlja neprekidno bdjeti, posebice u teškim trenucima kušnje, nad svojom djecom koju joj je sam Isus povjerio prije no što će umrijeti na križu. Kolika li se svjedočanstva te njezine majčinske brige susreću dok se posjećuju svetišta koja su joj posvećena! Mislim u ovom trenutku na osobiti način jedinstvenu svjetsku utvrdu života i mira kao što je Lurd, kamo ću se, ako Bog da, zaputiti za mjesec dana, da bih proslavio 150. obljetnicu Marijinih ukazanja koja su se ondje dogodila.

Marija uznesena na nebo pokazuje nam posljednji cilj našeg zemaljskog hodočašća. Podsjeća nas da je čitavo naše biće - duh, duša i tijelo - određeno za puninu života; da će, tkogod živi i umre ljubeći Boga i bližnjega, biti preobražen na sliku slavnoga tijela Krista uskrsloga; da Gospodin ponižava ohole a uzvisuje neznatne (usp. Lk 1,51-52). To Majka Božja vječno izriče otajstvom svoga uznesenja. Budi uvijek hvaljena, o Djevice Marijo! Moli Gospodina za nas.