PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 17. kolovoza 2008.

Univerzalnost spasenja

Draga braćo i sestre!

Na današnju 20. nedjelju kroz godinu, liturgija nam predlaže da razmišljamo o riječima proroka Izaije: "A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe / … njih ću dovesti na svoju svetu goru / i razveseliti u svojem Domu molitve / … jer će se Dom moj zvati / Dom molitve za sve narode" (Iz 56,6-7). O univerzalnosti spasenja govori i apostol Pavao u drugome čitanju, kao i evanđelje u kojem se opisuje zgoda s Kanaankom, strankinjom u odnosu na Židove, koju je Isus uslišao zbog njezine velike vjere. Božja nam riječ pruža priliku razmišljati o univerzalnosti poslanja Crkve, koju čine narodi svih rasa i kultura. Upravo iz toga proizlazi velika odgovornost crkvene zajednice, koja je pozvana sve velikodušno prigrliti i biti znak i oruđe zajedništva za čitavu ljudsku obitelj.

Koliko je važno, prije svega u našem vremenu, da svaka zajednica sve više produbljuje tu svoju svijest, kako bi se tako pomoglo i civilnom društvu da pobijedi svaku moguću napast rasizma, nesnošljivosti i isključivosti i da se organizira tako da u njemu vlada poštivanje dostojanstva svakog ljudskog bića! Jedna od velikih tekovina čovječanstva je upravo pobjeda nad rasizmom. Ipak, nažalost, u nekim se zemljama javljaju njegova nova zabrinjavajuća očitovanja, često vezana uz društvene i ekonomske probleme, koji ipak nikada ne mogu opravdati prezir prema drugoj rasi i rasnu diskriminaciju. Molimo kako bi posvuda poraslo poštivanje prema svakoj osobi, kao i svjesna odgovornost da je samo u uzajamnom prihvaćanju svih moguće graditi svijet označen istinskom pravdom i pravim mirom.

Želio bih danas predložiti jednu drugu molitvenu nakanu, vezano uz vijesti koje, poglavito u ovom razdoblju, pristižu o brojnim i teškim prometnim nesrećama. Ne smijemo se naviknuti na tu žalosnu stvarnost! Previše je dragocjeno dobro ljudskog života i previše je nedostojno čovjeka umrijeti ili ostati invalid zbog uzroka koje se, u najvećem broju slučajeva, moglo izbjeći. Potreban je sigurno veći osjećaj odgovornosti. Napose od strane vozača, jer do nesreća često dolazi zbog prevelike brzine i nepromišljenosti. Voziti javnim prometnicama zahtijeva moralni osjećaj i građanski osjećaj. Kako bi se ovaj potonji osnažilo nužno je da mjerodavne vlasti stalno rade na sprječavanju, nadzoru i suzbijanju. Kao Crkva, pak, osjećamo se izravno interpeliranima na etičkom planu: kršćani moraju prije svega izvršiti osobni ispit savjesti o svojem ponašanju za upravljačem; neka zajednice uz to nauče sve svoje članove da vožnju također shvaćaju kao područje na kojem će se braniti život i na konkretan način iskazivati ljubav prema bližnjemu.

Povjerimo spomenute društvene problematike Marijinu majčinskom zagovoru, koju sada zazivamo zajedno molitvom Angelusa.

Nakon Angelusa:

Nastavljam s pozornošću i zabrinutošću pratiti stanje u Gruziji i osjećam se posebno bliz žrtvama sukoba. Dok uzdižem posebnu molitvu za pokoj preminulih i izražavam iskrenu sućut svima koji su u žalosti, upućujem apel da se velikodušno ublaži teška oskudica koja je snašla izbjeglice, prije svega žene i djecu, kojima nedostaje i ono osnovno za preživljavanje. Tražim da se, bez daljnjih otezanja, otvore humanitarni koridori između Južne Osetije i ostatka Gruzije, da se napuštene mrtve dostojno pokopa, ranjenima pruži primjerena liječnička skrb, a onima koji to žele dopusti da se pridruže svojim dragima. Neka se, usto, etničkim manjinama uključenim u sukob pruži zaštita i jamče ona temeljna prava koja se nikada ne smiju kršiti. Želim, na kraju, da primirje koje je na snazi, postignuto zahvaljujući doprinosu Europske unije, učvrsti i pretvori u trajni mir, dok istodobno pozivam međunarodnu zajednicu da nastavi pružati svoju potporu za postizanje trajnog rješenja, kroz dijalog i zajedničku dobru volju.

S dubokom sam tugom primio vijest o iznenadnoj smrti biskupa Bolzana i Bressanonea mons. Wilhelma Emila Eggera. Kada sam se prije nekoliko dana opraštao s njim na prvi je pogled izgledalo da je bio dobroga zdravlja. Ništa nije upućivalo na tako brzu smrt. Pridružujem se žalosti rodbine i čitave biskupije, u kojoj je bio cijenjen i obljubljen zbog svoje zauzetosti i svoje predanosti. Uzdižući Gospodinu žarku molitvu za pokoj duše ovoga dobrog i vjernog sluge, upućujem poseban utješni apostolski blagoslov njegovu bratu kapucinskom redovniku, drugoj rodbini i svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima biskupije Bolzano-Bressanone.