PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 26. listopada 2008.

Papa najavio posjet Africi

Draga braćo i sestre!

Euharistijskim slavljem u bazilici Sv. Petra jutros je zaključena XI. redovna opća skupština Biskupske sinode koja je imala za temu "Božja riječ u životu i poslanju Crkve". Svaka je sinoda snažno iskustvo crkvenog zajedništva, ali ova još više jer je u središtu pozornosti bilo stavljeno ono što prosvjetljuje i vodi Crkvu: Božja riječ, koja je Krist. Živjeli smo svaki dan u pobožnom slušanju, zamjećujući svu milost i ljepotu izraza "Crkva", iskusili smo radost što nas je sabrala Riječ i, navlastito u liturgiji, ponovno smo se našli kako kročimo u njoj, kao u našoj obećanoj zemlji, koja nam daje osjetiti predokus Kraljevstva nebeskog.

Aspekt o kojem se mnogo razmišljalo je odnos između Riječi i riječi, to jest između Božje riječi i ljudskih pisama koji je izražavaju. Kao što uči Drugi vatikanski koncil u konstituciji Dei verbum (br. 12) dobra biblijska egzegeza zahtijeva kako povijesno-kritičku tako i teološku metodu, jer je Sveto pismo Božja riječ u ljudskim riječima. To podrazumijeva da pri čitanju i tumačenju svakog teksta mora imati pred očima jedinstvo čitavoga Pisma, živu tradiciju Crkve i svjetlo vjere. Ako je istina da je Biblija također književno djelo, štoviše, veliki kodeks opće kulture, isto je tako istina da je se ne smije lišavati božanskog elementa, već je se mora čitati u istom duhu u kojem je sastavljena. Znanstvena egzegeza i lectio divina su dakle nužne i nadopunjuju se u traženju, preko literarnog značenja, onog duhovnog, koje nam Bog želi danas priopćiti.

Na završetku sinode, patrijarsi Istočnih Crkava uputili su apel, kojemu se i ja pridružujem, kojim žele svratiti pozornost međunarodne zajednice, vjerskih vođa i svih muškaraca i žena dobre volje na tragediju koja se odigrava u nekim istočnim zemljama, gdje su kršćani žrtve nesnošljivosti i okrutnih nasilja, ubija ih se, prijeti im se i prisiljava da napuste svoje kuće i daju se u potragu za utočištem. U mislima su mi u ovom trenutku prije svega Irak i Indija. Siguran sam da su drevna i plemenita pučanstva tih nacija naučila, tijekom stoljeća suživota u ozračju uzajamnog poštivanja, cijeniti doprinos koje male, ali radišne i sposobne kršćanske manjine pružaju napretku zajedničke domovine. One danas ne traže povlastice, već samo žele da mogu nastaviti živjeti u svojoj zemlji i zajedno sa svojim sugrađanima, kao što su to oduvijek činili. Od tamošnjih građanskih i vjerskih vlasti tražim da ne štede svoje snage kako bi zakonitost i građanski suživot ponovno zavladali, a pošteni i odani građani znali da mogu računati na primjerenu zaštitu od strane državnih institucija. Želim zatim da svi odgovorni društvenih i religijskih zajednica iz svih zemalja, svjesni svoje vodeće i referentne uloge za pučanstva, učine znakovite i izričite geste prijateljstva i uvažavanja prema manjinama, bilo da je riječ o kršćanskim ili drugim religijama, i stanu u obranu njihovih legitimnih prava.

Raduje me, k tomu, što mogu i vama, ovdje prisutnima, obznaniti ono što sam već najavio maločas u tijeku svete mise: u listopadu iduće godine u Rimu će se održati II. posebna sinoda za Afriku. Prije toga, ako Bog da, u mjesecu ožujku želim poći u Afriku, najprije u Kamerun, gdje ću biskupima toga kontinenta predati Instrumentum laboris sinode, a zatim u Angolu, u prigodi 500. obljetnice evangelizacije te zemlje. Povjerimo gore spomenuta trpljenja, kao i nade koje svi nosimo u svom srcu, napose očekivanja za Afričku sinodu, zagovoru Presvete Marije.

Poslije molitve Anđeoskog pozdravljenja Papa je pozdravio hrvatske hodočasnike na hrvatskom:

Od srca pozdravljam drage Hrvate, a na poseban način hodočasnike iz Kutine. Danas, o završetku XII. Sinode Biskupa, pozivam vas da se svakodnevno hranite Božjom Riječju i velikodušno vršite zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Blagoslivljam vas, vaše obitelji i vašu domovinu. Hvaljen Isus i Marija!