 |
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 30. studenoga 2008.
Bog ima vremena za nas!
Draga braćo i sestre!
Započinjemo danas, s prvom nedjeljom došašća, novu liturgijsku godinu. Ta nas
činjenica poziva na promišljanje o dimenziji vremena koja nam je uvijek izuzetno
privlačna. Po uzoru na ono što je Isus volio činiti, htio bih ipak poći od vrlo
konkretnog primjera: svi kažemo da nam "nedostaje vremena", jer je ritam
svakodnevnog života za sve postao frenetičan. I u tom smislu Crkva donosi
"radosnu vijest": Bog nam daruje svoje vrijeme. Uvijek imamo malo vremena;
posebice ga za Gospodina ne znam ili, ponekad, ne želimo naći. Pa ipak, Bog ima
vremena za nas! To je prva stvar koju nam na početku liturgijske godine daje da
je otkrijemo s novim oduševljenjem. Da, Bog nam daruje svoje vrijeme, jer je
ušao u povijest sa svojom riječju i sa svojim djelima spasenja, kako bi je
otvorio vječnosti, da od nje načini povijest saveza. U tom vidu, vrijeme je već
u sebi znak temeljne Božje ljubavi: dar što ga je čovjek, kao i svaku drugu
stvar, sposoban vrednovati ili, naprotiv, rasipati; prihvatiti ga u njegovu punu
značenju ili ga zanemariti tupom površnošću.
Tri su velika "stožera" vremena, koji određuju ritam povijesti spasenja: na
početku je stvaranje, u središtu je utjelovljenje-otkupljenje, a na koncu je "parusia",
konačni dolazak koji podrazumijeva i sveopći sud. Ova tri momenta međutim ne
smiju se shvatiti jednostavno u kronološkom slijedu. Doista, stvaranje je u
izvoru svega, ali je i trajno te se ostvaruje kroz cijeli luk kozmičkoga
nastajanja, sve do konca vremena. Tako je i s utjelovljenjem-otkupljenjem. Ako
se dogodilo u određenom povijesnom trenutku, u vrijeme Isusova prolaska zemljom,
ono ipak širi svoj učinak na sve prethodno i potonje vrijeme. Pa i posljednji
dolazak i konačni sud, koji su upravo na Kristovu križu imali svoju odlučujuću
najavu, ostvaruju svoj utjecaj na ponašanje ljudi svakoga vremena.
Liturgijsko vrijeme došašća slavi dolazak Božji kroz dva koraka: najprije nas
poziva da probudimo iščekivanje slavnog Kristova povratka; potom nas, kako se
približavamo Božiću, poziva da prihvatimo Riječ koja se utjelovila radi našega
spasenja. No Gospodin neprestano dolazi u naš život. Stoga je doista potreban
Isusov poziv što nam ga ove nedjelje snažno upravlja: "Bdijte!" (Mk
13,33.35.37). Upravljen je učenicima, ali i "svima", jer će svatko, u čas koji
samo Bog zna, biti pozvan da položi račun za svoj život. To znači i ispravnu
distancu od zemaljskih dobara, iskreno kajanje za svoje pogreške, djelatnu
ljubav prema bližnjemu i iznad svega ponizno i pouzdano predanje u ruke Boga,
našega blagog i milosrdnog Oca. Slika došašća vidljiva je u Djevici Mariji,
Majci Isusovoj. Zazovimo je kako bi pomogla i nama da postanemo bolje
čovječanstvo za Gospodina koji dolazi.
Nakon molitve Anđeo Gospodnji:
30. studenoga slavi se blagdan svetog apostola Andrije, brata Šimuna Petra.
Obojica su isprva bili sljedbenici Ivana Krstitelja, a nakon Isusova krštenja na
Jordanu postali su njegovi učenici, prepoznajući u njemu Mesiju. Sveti Andrija
zaštitnik je Carigradskog patrijarhata, tako da se rimska Crkva osjeća povezanom
s onom carigradskom naročitim bratskim vezama. Stoga se, prema tradiciji, ovom
radosnom prigodom izaslanstvo Svete Stolice, predvođeno kardinalom Walterom
Kasperom, predsjednikom Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana,
uputilo u posjet ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I. Od srca upućujem svoj
pozdrav i najbolje želje njemu i vjernicima toga patrijarhata, zazivajući na sve
obilje nebeskih blagoslova.
Htio bih vas pozvati na molitvu za brojne žrtve kako brutalnih terorističkih
napada na Mumbai u Indiji, tako i sukoba koji su izbili u Josu u Nigeriji, ali i
za sve ranjene i koji su, na bilo koji način, bili pogođeni. Različiti su uzroci
i okolnosti ovih tragičnih događaja, ali su isto užasavanje i osuda toliko
okrutnog i bezumnog nasilja. Molimo Gospodina da dotakne srce onih koji su lažno
uvjereni da je to put rješavanja lokalnih i međunarodnih problema, te se svi
osjetimo potaknuti da damo primjer blagosti i ljubavi u izgradnji društva
dostojna Boga i čovjeka.
|