PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 4. siječnja 2009.

Skromni ribar Ivan svjedok Isusa Krista

Liturgija danas ponovno predlaže razmišljati o istom onom evanđelju koje se čitalo na Božić, to jest Proslov svetog Ivana. Nakon buke koja je vladala proteklih dana i trčanja za darovima, Crkva nas ponovno poziva razmatrati otajstvo Kristova rođenja, da bismo još bolje shvatili njegovo duboko značenje i važnost za naš život. Riječ je o divnom tekstu, koji upravo na zapanjujući način nudi sažetak čitave kršćanske vjere. Polazi odozgor, "U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog" (Iv 1,1); i evo nezamislive i čovjeku neshvatljive novosti: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama" (Iv 1,14a). Nije to retorička figura, već doživljeno iskustvo! Prenosi nam ga Ivan, očevidac: "i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine" (Iv 1,14b). Nisu to učene riječi rabina ili pismoznanca, već je to duboko iskustvo skromnog ribara kojega je još kao mladića privukao Isus Nazarećanin i koji je u tri godine zajedničkog života s njim i drugim apostolima iskusio njegovu ljubav – tako da samoga sebe naziva "učenikom kojega je Isus ljubio" – vidio je kako umire na križu i bio svjedokom njegovih ukazanja nakon uskrsnuća, te je zajedno s drugima primio njegov Duh. Iz cjelokupnog toga iskustva, o kojem je razmišljao u svojem srcu, Ivan je stekao jednu duboku sigurnost: Isus je utjelovljena Božja Mudrost, on je njegova vječna riječ koja je postala smrtnim čovjekom. Za pravog Izraelca, koji poznaje sveta Pisma, to ne protuslovi već je štoviše ispunjenje čitavoga Starog saveza: u Isusu Kristu prispijeva k punini otajstvo Boga koji govori ljudima kao prijateljima, koji se objavljuje Mojsiju u Zakonu, mudracima i prorocima. Upoznavši Isusa, boraveći s njim, slušajući njegovo propovijedanje i vidjevši znakove koje je činio, učenici su prepoznali da su se u Njemu ispunila sva Pisma. Kao što će kasnije ustvrditi jedan kršćanski pisac: "Čitavo božansko Pismo sačinjava jednu jedinu knjigu i ta jedina knjiga je Krist, ona govori o Kristu i nalazi u Kristu svoje ispunjenje (Hugo iz Svetog Viktora, De arca Noe, 2,8). Svaki muškarac i svaka žena trebaju pronaći puni smisao za vlastiti život. A za to nisu dovoljne knjige, pa ni sveta Pisma. Betlehemsko Djetešce otkrit će nam i obznaniti pravo "lice" dobrog i vjernog Boga, koji nas ljubi i ne napušta nas čak ni u smrti: "Boga nitko nikada ne vidje", zaključuje Ivanov Proslov", Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani" (Iv 1,18). Prva koja je otvorila srce i razmišljala o "Riječi koja tijelom postade" bila je Marija, Isusova Majka. Ponizna djevojka iz Galileje je postala tako "prijestolje Mudrosti"! Poput apostola Ivana, svaki je od nas pozvan "uzeti je k sebi" (Iv 19,27) da bismo duboko upoznali Isusa i iskusili njegovu vjernu i neiscrpnu ljubav. To je moja želja koju upućujem svakom od vas, draga braćo i sestre, na početku ove nove godine.

Nakon Angelusa:

Patrijarsi i poglavari kršćanskih Crkava u Jeruzalemu pozivaju danas u svim Crkvama Svete zemlje vjernike da mole za okončanje sukoba u pojasu Gaze i upućuju molitvene zazive da u njihovoj zemlji zavladaju pravda i mir. Pridružujem im se i tražim također od vas da činite isto, spominjući se, kako oni kažu, "žrtava, ranjenih, svih onih čija su srca slomljena, koji žive u tjeskobi i strahu, da ih Bog blagoslovi utjehom, strpljivošću i mirom koji dolaze od njega". Dramatične vijesti koje stižu iz Gaze pokazuju u kolikoj mjeri odbacivanje dijaloga dovodi do situacija koje poput neopisivo teškog tereta tište pučanstva koja su ponovno žrtve mržnje i rata. Rat i mržnja nisu rješenje problema. Potvrđuje to i nedavna povijest. Molimo, dakle, da "Djetešce u štalici… nadahne vlasti i odgovorne s obaju strana, Izraelce i Palestince, da odmah poduzmu sve kako bi se privelo kraju sadašnje tragično stanje".