PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 22. veljače 2009.

Grijeh je duhovna paraliza

Draga braćo i sestre!

Evanđeoski tekst, na koji nas liturgija potiče razmišljati ove sedme nedjelje kroz godinu, govori o duhovnom i tjelesnom ozdravljenju uzetog čovjeka (Mk 2,1-12). Dok je Isus propovijedao, među mnogim bolesnicima koji su mu doneseni, evo i uzetog na nosilima. Kada ga ugleda Gospodin reče: „Sinko! Otpuštaju ti se grijesi" (Mk 2,5). A pošto se neki od nazočnih, čuvši te riječi, sablazniše, dodao je: „Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!. I reče uzetomu: Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" (Mk 2,10-11). I uzeti ode ozdravljen. Ovo evanđeosko izvješće pokazuje da Isus ima vlast ne samo ozdravljati bolesno tijelo, već također otpuštati grijehe; štoviše, tjelesno je ozdravljenje znak duhovnog ozdravljenja kojim rađa njegovo opraštanje. Grijeh je svojevrsna duhovna oduzetost od koje nas samo milosrdna Božja ljubav može osloboditi, omogućujući nam da ponovno ustanemo i iznova krenemo putem dobra.

Na današnju nedjelju pada također blagdan Katedre svetog Petra, važno liturgijsko slavlje u kojem u prvi plan izbija služba nasljednika prvaka apostola. Petrova stolica simbolizira autoritet rimskog biskupa, koji je pozvan vršiti posebnu službu prema čitavom Božjem narodu. Neposredno nakon mučeništva svetih Petra i Pavla, Crkvi u Rimu je priznat primat u čitavoj katoličkoj zajednici. To su već u 2. stoljeću potvrdili sveti Ignacije Antiohijski (Poslanica Rimljanima, Proslov: izd. Funk, I, 252) i sveti Irenej Lyonski (Protiv krivovjerja III, 3,2-3). Tu jedinstvenu i osebujnu službu rimskog biskupa potvrdio je Drugi vatikanski koncil: „u crkvenom zajedništvu – čitamo u dogmatskoj konstituciji o Crkvi – zakonito [su] prisutne partikularne Crkve koje raspolažu vlastitim predajama, dok ostaje netaknut primat Petrove Stolice koja predsjeda sveukupnom ljubavlju (usp. Ignacije Antiohijski, Ad Rom., Proslov, izd. Funk, I, 252), štiti zakonike različitosti te ujedno bdije nad time da ono što je partikularno ne samo da ne šteti jedinstvu nego mu, štoviše, služi" (Lumen gentium, 13).

Draga braćo i sestre, ovaj mi blagdan pruža prigodu da vas zamolim da me pratite svojim molitvama, da mogu vjerno izvršavati uzvišenu zadaću koju mi je božanska providnost povjerila kao nasljedniku apostola Petra. Zazovimo za to Djevicu Mariju, koju smo jučer ovdje, u Rimu, slavili s lijepim naslovom Gospe od Pouzdanja. Nju zamolimo također da nam pomogne da s dužnim raspoloženjem duše zakoračimo u vrijeme korizme, koja će započeti iduće srijede sugestivnim obredom pepeljenja. Neka nam Marija otvori srce za obraćenje i poučljivo slušanje Božje riječi.