 |
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 8. ožujka 2009.
Isusovo preobraženje
Draga braćo i sestre!
Proteklih dana, kao što znate, sudjelovao sam, zajedno sa svojim suradnicima u
Rimskoj kuriji, na duhovnim vježbama. Bio je to tjedan tišine i molitve: um i
srce su se mogli potpuno posvetiti Bogu, slušanju njegove Riječi i razmatranju
Kristovih otajstava. Bilo je to pomalo nalik onome što se dogodilo apostolima
Petru, Jakovu i Ivanu, kada ih je Isus poveo na visoku goru, na osamu, same i
dok je molio „preobrazi se": lice i osoba mu postadoše sjajni i blistavi.
Liturgija ponovno predlaže taj poznati događaj upravo danas, na Drugu korizmenu
nedjelju (usp. Mk 9,2-10). Isus je htio da njegovi učenici, posebno oni koji će
imati zadatak voditi prvu Crkvu, imaju izravno iskustvo njegove božanske slave,
kako bi se mogli nositi sa sablazni križa. Kada bude kucnuo čas izdaje i Isus se
bude povukao moliti u Getsemani, povest će sa sobom iste učenike, Petra, Jakova
i Ivana, i tražiti od njih da bdiju i mole s njim (usp. Mk 26,38). Oni to neće
učiniti, ali će ih Kristova milost poduprijeti i pomoći im da povjeruju u
uskrsnuće.
Jako mi je stalo istaknuti da je Isusovo preobraženje u suštini bilo molitveno
iskustvo (usp. Lk 9,28-29). Molitva, naime, dostiže svoj vrhunac i zato postaje
izvor nutarnjeg svjetla, kada čovjekov duh prione uz Božji i njihove se volje
stope tako da gotovo postanu jedno. Kada se Isus uspeo na goru, uronio je u
kontemplaciju nauma ljubavi Oca, koji ga je poslao u svijet da spasi
čovječanstvo. Uz Isusa se pojaviše Ilija i Mojsije, da potvrde kako su Sveta
pisma složna u naviještanju otajstva njegove Pashe, da naime Krist mora trpjeti
i umrijeti da uđe u svoju slavu (usp. Lk 24,26.46). U tome trenutku je Isus znao
da mu se približio križ, konačna žrtva koja je nužna da nas oslobodi od vlasti
grijeha i smrti. I u svom je srcu, ponovno, dao svoj pristanak, rekao svoj „Amen".
Reče: „Da", evo me, Oče, neka bude tvoja volja ljubavi. I, kao što se dogodilo i
nakon krštenja u Jordanu, s neba se javiše znakovi kojim Bog Otac pokazuje
koliko mu je Sin mio: svjetlo, koje preobrazi Krista, i glas koji ga naziva
„Sinom ljubljenim" (Mk 9,7).
Zajedno s postom i djelima ljubavi, molitva tvori oslonac našega duhovnog
života. Draga braćo i sestre, pozivam vas da pronađete u ovom korizmenom vremenu
više vremena za tišinu, po mogućnosti i za povlačenje u osamu, kako biste
preispitali svoj život u svjetlu nauma ljubavi nebeskoga Oca. Pustite neka vas u
tome intenzivnijem osluškivanju Boga vodi Djevica Marija, učiteljica i uzor
molitve. Ona ni u gustoj tami Kristove muke nije izgubila svjetlo božanskog
Sina, već ga je čuvala u svojoj duši. Zato zazovimo Majku pouzdanja i nade!
Nakon Angelusa:
Današnji datum, 8. ožujka, poziva nas razmišljati o položaju žene i ulagati nove
snage da uvijek i posvuda svaka žena može živjeti i očitovati u punini vlastite
sposobnosti računajući na puno poštivanje njezina dostojanstva. U tome smislu su
se izrazili Drugi vatikanski koncil i papinsko učiteljstvo, osobito apostolsko
pismo Mulieris dignitatem sluge Božjega Ivana Pavla II. od 15. kolovoza 1988. No
više od samih dokumenata vrijede svjedočanstva svetaca; i naše je doba imalo
svjedočanstvo Majke Terezije iz Calcutte: ponizna albanska kći, postala je,
milošću Božjom, primjer cijelom svijetu u vršenju ljubavi i u službi promicanja
čovjeka. Kolike druge žene svakoga dana, u skrovitosti, rade za dobro
čovječanstva i Božjega kraljevstva! Jamčim danas svoju molitvu za sve žene, da
budu uvijek poštivane u njihovu dostojanstvu i vrednovane u svojim pozitivnim
potencijalima.
Draga braćo i sestre, u ozračju intenzivnije molitve kojom je označena korizma,
povjeravam vašoj molitvi dva apostolska putovanja na koja ću, ako se Bogu tako
svidi, uskoro poći. U tjednu od 17. do 23. ožujka odlazim u Afriku, gdje ću
najprije posjetiti Kamerun a zatim Angolu, kako bi izrazio konkretnu blizinu
Pape i Crkve kršćanima i stanovnicima toga kontinenta koji mi je osobito drag.
Zatim ću od 8. do 15. svibnja poći na hodočašće u Svetu zemlju da zamolim od
Gospodina, na svetim mjestima njegova ovozemnog putovanja, dragocjeni dar
jedinstva i mira za Bliski istok i za čitavo čovječanstvo. Već od sada računam
na duhovnu potporu svih vas, da me Bog prati i ispuni svojim milostima sve one
koje ću susretati na svojem putovanju.
|