PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 28. lipnja 2009.

Sveti Pavao i Svećenička godina

Draga braćo i sestre!

Slavljem Prve večernje svetkovine svetih Petra i Pavla, kojim ću predsjedati večeras u bazilici Svetog Pavla izvan zidina, završava Pavlova godina, proglašena povodom dvije tisućite obljetnice rođenja Apostola naroda. Bilo je to pravo vrijeme milosti u kojem je, kroz hodočašća, kateheze, brojne publikacije i razne inicijative, lik svetog Pavla bio ponovno predložen u cijeloj Crkvi i njegova je snažna poruka posvuda, u kršćanskim zajednicama, iznova oživjela ljubav prema Kristu i prema evanđelju. Zahvalimo zato Bogu za Pavlovu godinu i za sve duhovne darove koje nam je ona donijela.

Božanska je providnost htjela da upravo prije nekoliko dana, 19. lipnja, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, započne druga posebna godina – Svećenička godina, u prigodi 150 obljetnice smrti – dies natalis – Ivana Marije Vianneya, svetog Arškog župnika. Dodatni je to duhovni i pastoralni poticaj, koji će – u to sam siguran – donijeti mnoge dobrobiti kršćanskom narodu a napose kleru.

Koja je svrha Svećeničke godine? Kao što sam pisao u prigodnom pismu koje sam uputio svećenicima, ona želi pridonijeti promicanju zauzimanja za duhovnu obnovu svih svećenika kako bi oni snažnije i prodornije svjedočili evanđelje u današnjem svijetu. Apostol Pavao predstavlja, u tome pogledu, divni primjer koji treba nasljedovati ne toliko u konkretnosti života – njegov je život bio doista jedinstven – nego u ljubavi prema Kristu, u žaru prema navještaju evanđelja, u posvećivanju zajednicama, u izradi djelotvorne sinteze pastoralne teologije. Sveti je Pavao primjer svećenika koji se potpuno poistovjetio sa svojom službom – kao što će to učiniti i sveti Arški župnik – svjestan da nosi neprocjenjivo blago, to jest poruku spasenja, ali da ga nosi u "glinenoj posudi" (usp. 2 Kor 4, 7); zato je on istodobno snažan i ponizan, duboko uvjeren da je sve Božja zasluga, da je sve njegova milost. "Ljubav nas Kristova obuzima" – piše Apostol, i to može biti geslo svakog svećenika, naime da je „okovan" tim Duhom (usp. Dj 20, 22) kako bi postao vjerni poslužitelj otajstava Božjih (usp. 1 Kor 4, 1-2): prezbiter mora sav pripadati Kristu i Crkvi, kojoj je pozvan posvetiti se nepodijeljenom ljubavlju, kao vjerni zaručnik prema zaručnici.

Dragi prijatelji, zazovimo sada, pored zagovora svetih apostola Petra i Pavla, također zagovor Djevice Marije, da izmoli Gospodinu obilje blagoslova za svećenike tijekom ove Svećeničke godine koja je upravo započela. Neka Gospa, koju je Ivan Maria Vianney toliko ljubio a zbog njega i njegovi župljani, pomogne svakom svećeniku da ponovno oživi Božji dar koji je u njemu snagom svetog svećeništva, tako da raste u svetosti i bude spreman svjedočiti, ako treba i do mučeništva, ljepotu svojega potpunog i definitivnog posvećenja Kristu i Crkvi.