PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 19. svibnja 2009.

Providnost uvijek pomaže onome koji čini dobro

Draga braćo i sestre!

S velikom sam radošću došao u vaš lijepi grad, u vašu lijepu crkvu, rodni grad moga prvog suradnika, kardinala Tarcisija Bertonea, državnog tajnika, s kojim sam već surađivao u Kongregaciji za nauk vjere.

Kao što vidite, zbog svoje sam nezgode malo sputan u svojem kretanju, ali prisutan sam čitavim svojim srcem i velika mi je radost biti ovdje s vama!
Želim u ovom trenutku svima od svega srca reći hvala: bilo je mnogo onih koji su, u ovom trenutku, pokazali svoju blizinu, svoje suosjećanje, svoju ljubav prema meni i molili za mene te se tako ojačala mreža molitve koja nas ujedinjuje u svim dijelovima svijeta.

Želio bih, u prvom redu, zahvaliti liječnicima i liječničkom osoblju u Aosti koji su sa mnom postupali tako brižno, tako stručno i prijateljski i – kao što vidite – nadamo se! – u konačnici i uspješno.

Želim zahvaliti također državnim vlastima, Crkvi i svim običnim ljudima koji su mi pisali ili su mi izrazili svoju ljubav i blizinu.

Želim pozdraviti prije svega vašeg biskupa, mons. Arriga Migliju, i zahvaliti mu za ljubazne riječ pune prijateljstva, iz kojih sam doznao ponešto i o povijesti i sadašnjosti ovoga vašeg grada. I htio bih zahvaliti također na prisutnosti Njegovoj preuzvišenosti Luigiju Bettazziju. Pozdravljam gradonačelnika, koji mi je dao prelijep dar, civilnim i vojnim vlastima, pozdravljam župnika i druge svećenike, redovnike i redovnice, vođe udruga i crkvenih pokreta kao i sve građane, osobito djecu, mlade, obitelji, bolesne i osobe u potrebi. Svima i svakom pojedinom upućujem iskrenu zahvalnost za gostoprimstvo koje ste mi ukazali u ovom mom kratkom boravku među vama.

Jutros ste slavili euharistiju i kardinal Tarcisio Bertone sigurno vam je već protumačio Božju riječ, nad kojom nas liturgija poziva razmišljati ove 16. nedjelje kroz godinu. Kao što Gospodin poziva učenike da se povuku na stranu i slušaju ga u svom srcu, isto i ja želim vama poručiti, podsjećajući vas da je upravo iz slušanja i prihvaćanja evanđelja rođena vaša građanska zajednica, čiji naziv doziva u svijest dvotisućljetne veze Canavesea s Rimom. Vaše je tlo često kupano, kao što je rekla Njegova preuzvišenost, krvlju mučenika, među kojima svetog Solutora – moram priznati da do sada nisam poznavao njegovo ime, ali sam uvijek zahvalan upoznati nove svete zagovornike! – koji je ujedno sa svetim Petrom, apostolom naslovnik vaše crkve. Rječito svjedočanstvo duge povijesti vjere je vaša impozantna župna crkva, koja dominira velikim dijelom Canavesea, čiji su stanovnici nadaleko poznati po svojoj ljubavi i radinosti. Danas, međutim, znam da i ovdje, na području Ivree, mnoge obitelji na vlastitoj koži osjećaju ekonomske teškoće zbog nedostatka radnih mjesta. Na taj problem – kao što je podsjetila Njegova preuzvišenost – osvrnuo sam se više put i dublje ga proučavam u novoj enciklici Caritas in veritate. Nadam se da će ona moći pokrenuti pozitivne snage za obnovu svijeta!

Dragi prijatelji, ne dajte se obeshrabriti! Providnost uvijek pomaže onome koji čini dobro i zalaže se za pravednost; pomaže onima koji ne misle samo na sebe, već također na one kojima je gore no njima. A vi to dobro znate, jer su vaši preci bili prisiljeni emigrirati pošto ovdje nisu mogli naći posla, ali je kasnije ekonomski razvoj donio blagostanje pa su se čak ljudi iz drugih dijelova Italije i inozemstva ovdje naseljavali. Temeljne vrijednosti obitelji i poštivanja ljudskog života, osjetljivost za društvenu pravednost, sposobnost prigrliti napore i žrtvu, snažna povezanost s kršćanskom vjerom kroz župni život i osobito sudjelovanje na svetoj misi, bili su tijekom mnogih stoljeća vaša prava snaga. Iste će te vrijednosti omogućiti današnjim naraštajima da izgrađuju s nadom vlastitu budućnost, gradeći uistinu solidarno i bratsko društvo, gdje će sva i različita područja, institucije i ekonomija biti prožeti duhom evanđelja.

Na poseban se način obraćam mladima, na koje treba misliti u odgojnoj perspektivi. Ovdje, kao i posvuda, treba se pitati koja vrsta kulture nastaje; koji se primjeri i uzori predlažu te procijeniti potiču li oni na nasljedovanje putova evanđelja i istinske slobode. Mladost je puna resursa, ali joj treba pomoći da pobijedi napasti lakih i lažnih putova, kako bi mladi čovjek pronašao put istinskog i punog života.

Draga braćo i sestre! U ovoj vašoj zemlji, bogatoj kršćanskom tradicijom i ljudskim vrijednostima, procvala su mnoga muška i ženska zvanja, osobito za salezijansku obitelji; poput zvanja kardinala Bertonea, koji je rođen upravo u ovoj vašoj župi, kršten u ovoj crkvi i odrastao u obitelji gdje je usvojio istinsku vjeru. Vaša biskupija mnogo duguje sinovima i kćerima don Bosca, zbog njihove raširene i plodne prisutnosti u čitavom kraju još tamo od vremena kada je sveti utemeljitelj bio još uvijek živ. Neka to bude dodatni poticaj za vašu biskupijsku zajednicu da se sve više zalaže na polju odgoja i praćenja zvanja. Zazovimo za to zaštitu Marije, Djevice koja je proglašena zaštitnicom biskupije, Pomoćnice kršćana, ljubljene i čašćene Majke na osobit način u brojnim njoj posvećenim svetištima rasutim među gorama planinskog lanca Gran Paradiso i doline rijeke Po. Neka njezina majčinska zaštita svima pokaže put nade i vodi vas poput zvijezde koja je vodila svete mudrace. Neka Gospa od Zvijezde bdije nad vama s gore koja dominira Ivreom, Monte Stella (planina Zvijezda) koja je posvećena njoj i mudracima. Povjerimo se sada sa sinovskim povjerenjem Gospi zazivajući je molitvom Angelusa.