|
|
|
|
|
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI Nedjelja, 9. kolovoza 2009. Ljubav pobjeđuje smrt!
Draga braćo i sestre! Kao i protekle nedjelje i danas ćemo se – u kontekstu Svećeničke godine koju slavimo – zadržati u razmišljanju o nekim svecima i sveticama koje liturgija spominje ovih dana. Osim djevice Klare Asiške, koja je gorila od Božje ljubavi u svakodnevnoj žrtvi, molitvi i zajedničkom životu, ostali su mučenici. Dvoje od njih je ubijeno u logoru u Auschwitzu: sveta Terezija Benedikta od Križa – Edith Stein, koja je, rođena u židovskoj vjeri i osvojena od Krista u odrasloj dobi, postala karmelićanska redovnica i opečatila svoj život mučeništvom; te sveti Maksimilijan Kolbe, poljski sin i franjevac, veliki apostol Bezgrešne Djevice. Susrest ćemo zatim ostale divne likove mučenika Rimske Crkve, poput svetog Poncijana, pape, svetog Hipolita, svećenika, te svetog Lovre, đakona. Kakve nam samo divne uzore svetosti Crkva stavlja pred oči! Ti su sveci svjedoci one ljubavi koja ljubi "do kraja" i ne osvrće se na primljeno zlo, već zlo pobjeđuje dobrom (usp. 1 Kor, 13, 34-8). Od njih se možemo naučiti, osobito mi svećenici, evanđeoskom herojstvu koje nas potiče bez straha dati život za spasenje duša. Ljubav pobjeđuje smrt! Svi sveci, a na osobit način mučenici, su svjedoci Boga, koji je Ljubav: Deus caritas est. Nacistički logori kao i svi drugi koncentracijski logori, mogu se smatrati krajnjim simbolima zla, pakla koji se otvara na zemlji kada čovjek zaboravi Boga i postavlja se na njegovo mjesto, otimajući mu pravo da odlučuje što je dobro a što zlo, da daje život i smrt. Nažalost, ta se žalosna pojava ne bilježi samo u logorima. Oni su prije vrhunac jedne šire i raširenije stvarnosti, čiji su razmjeri često nesagledivi. Sveci, koje smo kratko spomenuli, potiču nas razmišljati o dubokim razlikama koje postoje između bezbožnog humanizma i kršćanskog humanizma; ta se antiteza provlači kroz čitavu povijest, ali je na kraju drugog tisućljeća, sa suvremenim nihilizmom, dosegla svoj vrhunac, kao što su to primijetili veliki književnici i mislioci, i kao što su to događaji koji su se zbili zorno pokazali. S jedne strane, postoje filozofije i ideologije, ali sve više također načini razmišljanja i djelovanja, koji ističu slobodu kao jedini čovjekov princip, kao alternativu Bogu, i na taj način pretvaraju čovjeka u Boga koji svoj sustav ponašanja gradi na samovolji. S druge strane, imamo upravo svece, koji, provodeći u djelo evanđelje ljubavi, daju razlog svoje nade; oni pokazuju pravo lice Boga, koji je Ljubav, i, istodobno, istinsko lice čovjeka, stvorena na Božju sliku i priliku. Draga braćo i sestre, molimo Djevicu Mariju da pomogne svima – u prvom redu nama svećenicima – da budemo sveti poput tih junačkih svjedoka vjere i samopredanja sve do mučeništva. To je jedini način za pružiti na ljudska i duhovna pitanja, koja pobuđuje duboka kriza suvremenog svijeta, vjerodostojan i iscrpan odgovor: onaj istine u ljubavi.
|
 |