PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 6. rujna 2009.

Pastoralni pohod Pape Benedikta XVI. Viterbu

Draga braćo i sestre!

Na završetku ovoga svečanog euharistijskog slavlja, još jednom zahvaljujem Gospodinu što mi je udijelio radost da ostvarim ovaj pastoralni pohod vašoj biskupijskoj zajednici. Među vas sam došao kako bih vas ohrabrio i učvrstio u vjernosti Kristu, kao što to primjereno pokazuje i tema koju ste odabrali: "Učvrsti i svoju braću" (Lk 22,31). Te je riječi Isus uputio apostolu Petru na Posljednjoj večeri, povjeravajući mu zadaću da ovdje na zemlji bude pastir cijele njegove Crkve.

Vaša se biskupija već mnoga stoljeća odlikuje jedinstvenom povezanošću ljubavlju i zajedništvom s Petrovim nasljednikom. To sam i sam vidio posjećujući Palaču papa, te na osobit način dvoranu "Konklava". Na prostranome području drevne Etrurije rodio se sveti Lav Veliki koji je snažno posvjedočio istinu u ljubavi po revnome vršenju riječi, što je posvjedočeno u njegovim Govorima i u njegovim Pismima. U Bleri se pak rodio papa Sabinijan, nasljednik svetoga Grgura Velikoga; u Caninu se rodio Pavao III. Viterbo je tijekom cijeloga drugog dijela XIII. stoljeća biran za sjedište Rimskih prvosvećenika; u njemu su izabrana petorica mojih prethodnika, a četiri su od njih ovdje pokopana; čak ih je pedeset ovamo došlo u posjet – posljednji među njima bio je sluga Božji Ivan Pavao II. prije 25 godina. Te brojke imaju povijesno značenje, no u ovome bih trenutku htio nadasve istaknuti njihovu duhovnu vrijednost. Viterbo je s pravom nazvan "gradom Papa", što za vas predstavlja dodatni poticaj da živite i svjedočite kršćansku vjeru, onu istu vjeru za koju su život dali sveti mučenici Valentin i Hilarije, koji se čuvaju u katedralnoj crkvi, a bili su prvi u dugome nizu svetaca, mučenika i blaženika vašega zavičaja.

"Učvrsti i svoju braću": ovaj Gospodinov poziv shvaćam kao da je danas meni upućen jedinstvenom snagom. Molite, draga braćo i sestre, da mogu uvijek vjerno i s ljubavlju obnašati poslanje Pastira cijeloga Kristova stada (usp. Iv 21,15ss). Sa svoje strane, jamčim stalno podsjećanje Gospodina za vašu biskupijsku zajednicu kako bi njezine različite grane – čijem sam se simboličkom prikazivanju mogao diviti na novim katedralnim vratima – išle sve potpunijem jedinstvu i bratskome zajedništvu, što su nužni uvjeti da bi se svijetu pružilo djelotvorno evanđeosko svjedočenje. Te ću nakane poslije podne povjeriti Djevici Mariji, posjećujući svetište Majke Božje od hrasta. Sada pak, molitvom koja sjeća na njezino "da" anđelovu navještenju, zamolimo je da našu vjeru očuva uvijek jakom i radosnom.

Poslije Angelusa:

Sada želim uputiti srdačni pozdrav sudionicima Međunarodnoga kongresa "Ljudi i religije" koji se održava u Krakovu na temu: "Vjere i kulture u dijalogu". Brojne važne osobe i predstavnici različitih religija – koji su pozvali Krakovska nadbiskupija i Zajednica sv. Egidija – okupljeni su na razmišljanje i molitvu za mir, o 70. obljetnici početka II. svjetskog rata. Ne možemo se ne sjetiti dramatičnih činjenica koje su označile početak jednoga od najstrašnijih sukoba u povijesti, koji je prouzročio desetine milijuna mrtvih i uzrokovao brojne patnje ljubljenoga poljskog naroda; sukob koji je svjedočio tragediji holokausta i uništenju cijelih četa nevinih. Sjećanje na te događaje neka nas potakne na molitvu za žrtve i za one koji još nose rane na tijelu i u srcu; osim toga, neka bude opomena svima da se ne ponove takva zvjerstva i da se pojačaju napori kako bi se izgradio, u naše doba koje je još obilježeno sukobima i suprotstavljanjima, trajni mir prenoseći – posebno novim naraštajima – kulturu i životni stil prožete ljubavlju, solidarnošću i poštivanjem drugoga. U toj perspektivi, od osobite je važnosti doprinos što ga mogu i moraju dati religije u promicanju oproštenja i pomirenja protiv nasilja, rasizma, totalitarizma i ekstremizma koji osakaćuju Stvoriteljevu sliku u čovjeku, nište obzorje Boga i zbog toga dovode do omalovažavanja samoga čovjeka. Gospodin neka nam pomogne izgraditi mir polazeći od ljubavi i uzajamnoga razumijevanja (usp. Ljubav u istini, 72).