 |
PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI
Nedjelja, 6. rujna 2009.
Pastoralni pohod Pape Benedikta XVI. Viterbu
Draga braćo i sestre!
Na završetku ovoga svečanog euharistijskog slavlja, još jednom zahvaljujem
Gospodinu što mi je udijelio radost da ostvarim ovaj pastoralni pohod vašoj
biskupijskoj zajednici. Među vas sam došao kako bih vas ohrabrio i učvrstio u
vjernosti Kristu, kao što to primjereno pokazuje i tema koju ste odabrali:
"Učvrsti i svoju braću" (Lk 22,31). Te je riječi Isus uputio apostolu Petru na
Posljednjoj večeri, povjeravajući mu zadaću da ovdje na zemlji bude pastir
cijele njegove Crkve.
Vaša se biskupija već mnoga stoljeća odlikuje jedinstvenom povezanošću ljubavlju
i zajedništvom s Petrovim nasljednikom. To sam i sam vidio posjećujući Palaču
papa, te na osobit način dvoranu "Konklava". Na prostranome području drevne
Etrurije rodio se sveti Lav Veliki koji je snažno posvjedočio istinu u ljubavi
po revnome vršenju riječi, što je posvjedočeno u njegovim Govorima i u njegovim
Pismima. U Bleri se pak rodio papa Sabinijan, nasljednik svetoga Grgura
Velikoga; u Caninu se rodio Pavao III. Viterbo je tijekom cijeloga drugog dijela
XIII. stoljeća biran za sjedište Rimskih prvosvećenika; u njemu su izabrana
petorica mojih prethodnika, a četiri su od njih ovdje pokopana; čak ih je
pedeset ovamo došlo u posjet – posljednji među njima bio je sluga Božji Ivan
Pavao II. prije 25 godina. Te brojke imaju povijesno značenje, no u ovome bih
trenutku htio nadasve istaknuti njihovu duhovnu vrijednost. Viterbo je s pravom
nazvan "gradom Papa", što za vas predstavlja dodatni poticaj da živite i
svjedočite kršćansku vjeru, onu istu vjeru za koju su život dali sveti mučenici
Valentin i Hilarije, koji se čuvaju u katedralnoj crkvi, a bili su prvi u dugome
nizu svetaca, mučenika i blaženika vašega zavičaja.
"Učvrsti i svoju braću": ovaj Gospodinov poziv shvaćam kao da je danas meni
upućen jedinstvenom snagom. Molite, draga braćo i sestre, da mogu uvijek vjerno
i s ljubavlju obnašati poslanje Pastira cijeloga Kristova stada (usp. Iv
21,15ss). Sa svoje strane, jamčim stalno podsjećanje Gospodina za vašu
biskupijsku zajednicu kako bi njezine različite grane – čijem sam se simboličkom
prikazivanju mogao diviti na novim katedralnim vratima – išle sve potpunijem
jedinstvu i bratskome zajedništvu, što su nužni uvjeti da bi se svijetu pružilo
djelotvorno evanđeosko svjedočenje. Te ću nakane poslije podne povjeriti Djevici
Mariji, posjećujući svetište Majke Božje od hrasta. Sada pak, molitvom koja
sjeća na njezino "da" anđelovu navještenju, zamolimo je da našu vjeru očuva
uvijek jakom i radosnom.
Poslije Angelusa:
Sada želim uputiti srdačni pozdrav sudionicima Međunarodnoga kongresa "Ljudi i
religije" koji se održava u Krakovu na temu: "Vjere i kulture u dijalogu".
Brojne važne osobe i predstavnici različitih religija – koji su pozvali
Krakovska nadbiskupija i Zajednica sv. Egidija – okupljeni su na razmišljanje i
molitvu za mir, o 70. obljetnici početka II. svjetskog rata. Ne možemo se ne
sjetiti dramatičnih činjenica koje su označile početak jednoga od najstrašnijih
sukoba u povijesti, koji je prouzročio desetine milijuna mrtvih i uzrokovao
brojne patnje ljubljenoga poljskog naroda; sukob koji je svjedočio tragediji
holokausta i uništenju cijelih četa nevinih. Sjećanje na te događaje neka nas
potakne na molitvu za žrtve i za one koji još nose rane na tijelu i u srcu; osim
toga, neka bude opomena svima da se ne ponove takva zvjerstva i da se pojačaju
napori kako bi se izgradio, u naše doba koje je još obilježeno sukobima i
suprotstavljanjima, trajni mir prenoseći – posebno novim naraštajima – kulturu i
životni stil prožete ljubavlju, solidarnošću i poštivanjem drugoga. U toj
perspektivi, od osobite je važnosti doprinos što ga mogu i moraju dati religije
u promicanju oproštenja i pomirenja protiv nasilja, rasizma, totalitarizma i
ekstremizma koji osakaćuju Stvoriteljevu sliku u čovjeku, nište obzorje Boga i
zbog toga dovode do omalovažavanja samoga čovjeka. Gospodin neka nam pomogne
izgraditi mir polazeći od ljubavi i uzajamnoga razumijevanja (usp. Ljubav u
istini, 72).
|