PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 15. studenog 2009

Sjeme vječnosti iznutra preobražava ovaj svijet

Draga braćo i sestre!

Došli smo do posljednja dva tjedna liturgijske godine. Zahvalimo Gospodinu koji nam je dao, još jednom, prijeći – drevni a opet uvijek novi – taj put vjere u velikoj duhovnoj obitelji Crkve! Neprocjenjiv je to dar, koji nam omogućuje živjeti u povijesti Kristovo otajstvo, primajući u brazde našega osobnog i zajedničkog života sjeme Božje riječi, sjeme vječnosti koje iznutra preobražava ovaj svijet i otvara ga Kraljevstvu nebeskom. U nedjeljnim biblijskim čitanjima pratilo nas je Evanđelje svetog Marka, koji danas predstavlja dio Isusova govora o svršetku vremena. U tome govoru ima rečenica koja plijeni svojom sažetom jednostavnošću: "Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti" (Mk 13,31). Zadržimo se na trenutak u razmišljanju o tome Kristovu proroštvu.

Izraz "nebo i zemlja" često se javlja u Bibliji i označava čitav svijet, cio svemir. Isus kaže da će sve "proći". Ne samo zemlja, već i nebo, koje se ovdje shvaća upravo u kozmičkom smislu, a ne kao istoznačnica za Boga. Sveto pismo ne poznaje dvoznačnosti: sav je stvoreni svijet označen konačnošću, uključujući elemente drevnih mitologija koje se častilo kao božanstva: nema nikakve konfuzije između stvorenog svijeta i Stvoritelja, već jasna razlika. S tim jasnim razlikovanjem, Isus kaže da njegove riječi "neće proći", to jest one su od Boga i prema tome vječne. Premda izrečene u konkretnosti njegova zemaljskog života, one su u pravom smislu proročke riječi, kao što na drugome mjestu kaže Isus obraćajući se nebeskom Ocu: "jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao" (Iv 17,8). U jednoj poznatoj prispodobi Krist se uspoređuje sa sijačem i objašnjava da je sjeme Riječ (usp. Mk 4,14): oni koji ga slušaju, prihvaćaju ga i donose ploda (usp. Mk 4,20) dionici su Kraljevstva nebeskog, to jest žive pod njegovim gospodstvom; žive u svijetu, ali nisu više od svijeta; nose u sebi klicu vječnosti, počelo preobrazbe koje se očituje već sada u dobrom životu, nadahnutom ljubavlju i na kraju će donijeti uskrsnuće tijela. To je moć Kristove riječi.

Dragi prijatelji, Djevica Marija je živi znak te istine. Njezino je srce bilo "dobra zemlja" koja je prihvatila s punom raspoloživošću Božju riječ, tako da je cio njen život, preobražen prema slici Sina, uveden u vječnost, dušom i tijelom, anticipirajući vječni poziv svakog ljudskog bića. Neka svaki od nas sada osobno u molitvi odgovori anđelu: "neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,38), da bismo, slijedeći Krista na putu križa, mogli i mi prispjeti k slavi uskrsnuća.

Nakon Angelusa:

Upućujem srdačan pozdrav sudionicima plenarne skupštine Europske biskupske komisije za medije, čiji su se radovi ovih dana održavali u Vatikanu. Predragi, suočavate se s kulturom interneta i komunikacijom u Crkvi. Zahvaljujem vam za vaš stručni doprinos toj veoma aktualnoj tematici. Želim uz to podsjetiti da se danas u Ivreji, u Pijemontu, održava nacionalna proslava Dana zahvalnosti. Rado se u duhu pridružujem onima koji su zahvalni Gospodinu za plodove zemlje i čovjekova rada, obnavljajući žurni poziv na poštivanje prirodnog okoliša, toga dragocjenog resursa povjerenog našoj odgovornosti.