PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 22. studenog 2009

Isusova vlast ljubavi – Svetkovina Krista Kralja

Draga braćo i sestre!

Na ovu posljednju nedjelju liturgijske godine slavimo svetkovinu Isusa Krista Kralja svega stvorenog, koja je relativno novijeg datuma, no koja ipak ima duboke biblijske i teološke korijene. Naslov "kralj" koji se pridaje Isusu veoma je važan u Evanđeljima i omogućuje steći potpuni uvid u njegov lik i njegovo poslanje spasenja. Može se u vezi s tim primijetiti jedna progresija: polazi se od izraza "kralj Židova" i prispijeva do izraza "kralj svega", Gospodar svega stvorenoga i povijesti, dakle mnogo više od očekivanja koja je gajio židovski narod. U središtu toga puta objave kraljevstva Isusa Krista ponovno je otajstvo njegove smrti i uskrsnuća. Dok je Isus visio križu, židovski su ga glavari ismijavali govoreći: "Kralj je Izraelov! Neka sada siđe s križa pa ćemo povjerovati u nj!" (Mt 27,42). U stvari, upravo zato jer je Sin Božji, Isus se slobodno predaje na muku, a križ je paradoksalni znak njegova kraljevstva, koje se sastoji u pobijedi volje ljubavi Boga Oca nad neposluhom grijeha. Upravo prinoseći samoga sebe kao žrtvu okajnicu Isus postaje Kralj svega, kao što će on sam reći prilikom ukazanja apostolima nakon uskrsnuća: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" (Mt 28,18).

Ali u čemu se sastoji ta Isusova kraljevska "vlast"? To nije vlast kraljeva i vladara ovoga svijeta; to je božanska vlast dati život vječni, osloboditi od zla, pobijediti vlast smrti. To je vlast ljubavi, koja zna izvući dobro iz zla, smekšati otvrdnula srca, unijeti mir i u najžešći sukob, upaliti nadu u najgušćoj nadi. To se Kraljevstvo pravednosti nikada ne nameće i uvijek poštuje našu slobodu. Krist je došao dati svjedočanstvo za istinu (usp. Iv 18,37) – kao što će izjaviti pred Pilatom –: onaj tko prihvati njegovo svjedočanstvo, staje pod njegov "stijeg", da se poslužim slikom koja je tako draga svetom Ignaciju Loyolskom. Pred svakom se savješću, dakle, nameće izbor: koga želim slijediti? Boga ili zloga? Istinu ili laž? Opredijeliti se za Krista ne jamči uspjeh prema kriterijima svijeta, nego jamči onaj mir i onu slavu koju samo On može dati. Pokazuje to, u svakom dobu, iskustvo tolikih muškaraca i žena koji su se, u Kristovo ime, u ime istine i pravde, znali oduprijeti zavodljivostima zemaljskih vlasti s njihovim različitim krinkama, sve dotle da su mučeništvom zapečatili tu svoju vjeru.

Draga braćo i sestre, kada je anđeo Gabriel donio naviještaj Mariji, unaprijed joj je navijestio da će njezin Sin naslijediti Davidovo kraljevsko prijestolje i vladati zauvijek (usp. Lk 1,32-33). I Sveta Djevica je povjerovala još prije no što ga je donijela na svijet. Mora da se, bez sumnje, u sebi pitala kakvo biti to novo Isusovo kraljevstvo. Shvatila je to slušajući njegove riječi a napose sudjelujući u otajstvu njegove smrti na križu i uskrsnuća. Molimo Mariju da i nama pomogne slijediti Krista, našega Kralja, kao što je ona to činila i pružiti svjedočanstvo za Njega čitavim svojim životom.

Nakon Angelusa:

Danas se u Nazaretu održava svečanost beatifikacije sestre Marie-Alphonsine Danil Ghattas, koja se rodila u Jeruzalemu 1843. u kršćanskoj obitelji, koja je imala čak 19 članova. Već vrlo rano je osjetila poziv na redovnički život, za koji se oduševila, usprkos početnim teškoćama koje je postavljala obitelj. Njezina je zasluga što je osnovala redovničku zajednicu koju su činile isključivo žene iz toga kraja, čiji je cilj bila vjerska naobrazba, kako bi pobijedile nepismenost i poboljšale položaj žene toga doba u zemlji gdje je sam Isus uzdignuo njezino dostojanstvo. Središnja točka duhovnosti te nove blaženice je snažna pobožnost prema Djevici Mariji, tom svijetlom uzoru života potpuno posvećena Bogu: sveta krunica je bila njezina stalna molitva, njezino sidro spasenja, njezin izvor milosti. Proglašenje blaženom tako značajnog lika žene je od osobite utjehe za katoličku zajednicu u Svetoj zemlji i poziv je uvijek se pouzdavati, sa čvrstom nadom, u Božju providnost i Marijinu majčinsku zaštitu.