The Holy See
back up
Search
riga

PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 13. prosinca 2009


Kršćanska je radost različita od svjetovne

 

Draga braćo i sestre!

Već smo u trećoj nedjelji došašća. Danas u liturgiji ponovno odzvanja poziv apostola Pavla: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!... Gospodin je blizu" (Fil 4,4-5). Majka Crkva, dok nas prati na našem putu prema svetom Božiću, pomaže nam ponovno otkriti smisao i kušati kršćansku radost, koja je tako različita od one svjetovne. Na ovu nedjelju, prema lijepoj tradiciji, rimska djeca donose papi na blagoslov kipiće Djetešca Isusa, koje će staviti u svoje jaslice. Vidim ovdje na Trgu Sv. Petra mnogo djece i mladih, s njihovim roditeljima, nastavnicima i vjeroučiteljima. Predragi, najsrdačnije vas pozdravljam i zahvaljujem vam na vašem dolasku. Velika mi je radost znati da se u vašim obiteljima čuva običaj izrađivanja jaslica. Ipak nije dovoljno ponavljati tu tradicionalnu gestu, ma koliko važna bila. Potrebno je nastojati živjeti u svakodnevnoj stvarnosti ono što jaslice predstavljaju, to jest Kristovu ljubav, njegovu poniznost, njegovo siromaštvo. To je ono što je učinio sveti Franjo u Grecciu: uživo je dočarao prizor iz Nazareta, kako bi mogao razmišljati i klanjati se tome otajstvu, ali prije svega kako bi umio bolje provoditi u djelo poruku Sina Božjega, koji je iz ljubavi prema nama oplijenio samoga sebe i postao malim djetetom.

Blagoslov "djetića" – kako se kaže u Rimu – podsjeća nas da su jaslice škola života, gdje možemo naučiti tajnu prave radosti. Ova se ne sastoji u posjedovanju mnogih stvari, već u tome da osjetimo da nas Gospodin ljubi, u tome da postanemo dar za druge i jedni druge volimo.

Pogledajmo jaslice: obitelj Gospe i svetog Josipa kao da i nije imala previše sreće u životu; dobili su prvo dijete u teškim okolnostima; a ipak su puni duboke radosti, jer se vole, jer se međusobno pomažu i nadasve jer su sigurni da je u njihovu životu na djelu Bog, koji se uprisutnio u malome Isusu. A pastiri? Zbog čega su se oni radovali? To Novorođenče neće promijeniti njihovo stanje siromaštva i marginaliziranosti. Ali, vjera im pomaže prepoznati u "novorođenčetu povijenom gdje leži u jaslama" "znak" ispunjenja Božjih obećanja prema svim ljudima "miljenicima njegovim" (Lk 2,12.14), također prema njima!

Eto, dragi prijatelji, u čemu se sastoji prava radost: u tome da osjetimo da je naš osobni i zajednički život pohodilo i ispunilo veliko otajstvo, otajstvo Božje ljubavi. Da bi čovjek bio radostan nisu mu potrebne samo stvari, već istina i ljubav: trebamo bliskoga Boga, koji će unijeti toplinu u naše srce i odgovoriti na naša očekivanja. Taj se Bog očitovao u Isusu, rođenom od Djevice Marije. Stoga je to Djetešce, koje ćemo staviti u kolibicu ili spilju, središte svega, ono je srce svijeta. Molimo da svaki čovjek, poput Djevice Marije, uzmogne primiti kao središte vlastitoga života Boga koji je postao Djetešcem, izvor istinske radosti.

 

top