 |
PAPIN NAGOVOR PRIJE MOLITVE KRALJICE NEBA
Nedjelja, 3. svibnja 2009.
Molite za moje putovanje u Svetu zemlju!
Draga braćo i sestre!
Maloprije je u bazilici sv. Petra završilo euharistijsko slavlje tijekom kojeg
sam zaredio devetnaest novih svećenika Rimske biskupije. Ponovno sam izabrao tu
nedjelju, Četvrtu vazmenu, za taj radosni događaj, jer je karakterizira
evanđelje o Dobrom pastiru (usp. Iv 10, 1-18) i stoga pruža osobito primjeren
kontekst. Iz istoga se razloga danas slavi Svjetski dan molitve za zvanja. U
svojoj godišnjoj poruci za tu prigodu pozvao sam vjernike razmišljati o temi
Pouzdanje u Božju inicijativu i ljudski odgovor. Naime, pouzdanje u Gospodina,
koji bez prestanka sve poziva na svetost a neke napose na posebno posvećenje,
izražava se upravo u molitvi. I svaki ponaosob i u zajednici, moramo mnogo
moliti za zvanja, jer veličina i ljepota Božje ljubavi privlači mnoge da slijede
Krista na putu svećeništva odnosno posvećenog života. Treba također moliti da
bude i svetih bračnih drugova, koji će znati, osobito primjerom, pokazati svojoj
djeci uzvišene obzore kojima trebaju težiti svojom slobodom. Sveci i svetice,
koje Crkva predlaže na čašćenje svim vjernicima, svjedoče zreli plod toga
ispreplitanja između božanskog poziva i ljudskog odgovora. Povjerimo njihovu
nebeskom zagovoru svoju molitvu za zvanja.
Ima jedna nakana za koju vas danas pozivam moliti: putovanje u Svetu zemlju na
kojem ću, ako se Bogu tako svidi, boraviti od petka 8. do petka 15. svibnja.
Tragovima mojih časnih prethodnika Pavla VI. i Ivana Pavla II., hodočastit ću na
glavna sveta mjesta naše vjere. Svojim posjetom namjeravam utvrditi i ohrabriti
kršćane Svete zemlje, koji se moraju svakodnevno suočavati s mnogobrojnim
poteškoćama. Kao nasljednik apostola Petra, nastojat ću se da osjete blizinu i
potporu čitave Crkve. Uz to ću biti hodočasnik mira, u ime jedinoga Boga koji je
Otac svih. Svjedočit ću zauzetost Katoličke Crkve za one koji se trude provesti
u djelo dijalog i pomirenje, kako bi se prispjelo čvrstom i trajnom miru u
pravednosti i uzajamnom poštivanju. Ovo će putovanje, na kraju, imati veliku
ekumensku i međureligijsku važnost. Jeruzalem je, s te točke gledišta, grad
simbol u pravom smislu riječi: ondje je Krist umro da ponovno skupi u jedno svu
raspršenu djecu Božju (usp. Iv 11, 52).
Obratimo se sada Djevici Mariji i zazovimo ju kao Majku Dobrog pastira, da bdije
nad novim prezbiterima Rimske biskupije te da u čitavom svijetu procvatu brojna
i sveta zvanja posebnog posvećenja Božjem kraljevstvu.
|