 |
Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji
Nedjelja, 27. studenog 2011.
[Video]
Isusov poziv na budnost
Draga braćo i sestre!
Danas sa čitavom Crkvom započinjemo novu liturgijsku godinu: novi hod u vjeri,
kojeg treba živjeti zajedno u kršćanskim zajednicama, ali isto tako, kao i
uvijek, kojim treba ići u povijesti svijeta, da bi se ovu potonju otvorilo
Božjem otajstvu, spasenju koje dolazi od njegove ljubavi. Liturgijska godina
započinje došašćem: divnim vremenom u kojem se u srcima ponovno budi očekivanje
Kristova ponovnog dolaska i spomen njegova prvog dolaska, kada se lišio svoje
božanske slave da bi preuzeo na sebe naše smrtno tijelo.
"Bdijte!" To je Isusov poziv u današnjem Evanđelju. Upućuje ga ne samo svojim
učenicima, već svima: "Bdijte!" (Mt 13, 37). To je spasonosni poziv koji nas
podsjeća da život nema samo zemaljsku dimenziju, već je usmjeren prema
"onostranosti", poput biljčice koja niče iz zemlje i otvara se prema nebu.
Biljčica obdarena sposobnošću razmišljanja – čovjek – urešena slobodom i
odgovornošću, zbog čega će svaki od nas biti pozvan podnijeti račun o tome kako
je živio, kako je koristio vlastite sposobnosti: je li ih zadržavao za sebe ili ih je koristio također za dobro braće.
I Izaija, prorok došašća, potiče nas danas na razmišljanje usrdnom molitvom,
upućenom Bogu u ime naroda. On uviđa mane svoga naroda i u jednom trenutku kaže:
"Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si
svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zločinima našim" (Iz 64, 6). Kako ostati
ravnodušan na taj opis? Kao da odražava neke panorame postmodernog svijeta:
gradovi gdje život postaje anoniman i horizontalan, gdje se Bog čini odsutnim i
čovjek jedinim gospodarom, kao da je on tvorac svega i svime ravna: građevine,
rad, ekonomija, transporti, znanosti, tehnologija – sve kao da ovisi jedino o
čovjeku. A katkad, u ovome svijetu koji izgleda malne savršenim, događaju se
potresne stvari, bilo u prirodi bilo u društvu, zbog čega mislimo da se naizgled
Bog povukao, da nas je, tako reći, prepustio nama samima.
U stvarnosti, pravi "gospodar" svijeta nije čovjek, već je Bog. Evanđelje kaže:
"Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o
ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - da vas ne bi našao pozaspale ako
iznenada dođe" (Mk 13, 35-36). Došašće dolazi svake godine da nas na to podsjeti, da bi naš život ponovno pronašao pravi pravac, prema Božjem licu. Lice
ne nekog "gospodara", već Oca i Prijatelja. S Djevicom Marijom, koja nas vodi na
putu došašća, ponovimo za prorokom: "Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo
glina, a ti si naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih" (Iz 64, 7).
Nakon Angelusa:
Sutra će u Durbanu, u Južnoj Africi, započeti radovi UN-ove Konvencije o
klimatskim promjenama i Protokolu iz Kyota. Želim da svi članovi međunarodne
zajednice složno postignu dogovor o odgovornom, uvjerljivom i solidarnom
odgovoru na tu zabrinjavajuću i složenu pojavu,
© Copyright 2011 - Libreria Editrice Vaticana
|