KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 21. prosinca 2005.

Svjetlo Božića

Posebna kateheza –

Uvodna antifona: O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara po tminama! Prosvijetli sve što gube se u smrtnoj sjeni nemiloj! (Antifona večernje 21. prosinca)

Današnja opća audijencija odvija se u ozračju radosnog i ustreptalog iščekivanja božićnih blagdana koji su se već sasvim približili. Dođi, Gospodine Isuse! To ovih dana ponavljamo u molitvi, pripravljajući srce da okusi radost rođenja Otkupiteljeva. Posebice, ovog posljednjeg tjedna došašća, bogoslužje prati i podržava naš nutarnji hod višestrukim pozivima da prihvatimo Spasitelja, prepoznajući ga u poniznome Djetešcu položenom u jaslice.

To je otajstvo Božića što nam ga toliki znakovi pomažu bolje shvatiti. Među tim znakovima nalazi se i simbol svjetla, koje je izrazito bogato duhovnim značenjem, te bih se na njemu sada htio nakratko zaustaviti. Blagdan Božića na našoj, sjevernoj hemisferi, odgovara danima godine u kojima sunce dovršava svoju silaznu putanju, a danje svjetlo postupno postaje sve duže, prema susljednoj izmjeni godišnjih doba. To nam pomaže da bolje shvatimo govor o svjetlu koje nadvladava tamu. Riječ je o znaku što podsjeća na stvarnost koja dodiruje čovjeka u njegovoj nutrini: mislim ovdje na svjetlo dobra koje pobjeđuje zlo, svjetlo ljubavi koja nadilazi mržnju, svjetlo života koji poražava smrt. Na to nutarnje svjetlo, na božansko svjetlo podsjeća nas Božić, koji nam uvijek iznova naviješta konačnu pobjedu Božje ljubavi nad grijehom i nad smrću. S toga su razloga, u Božićnoj devetnici u kojoj se nalazimo, brojna i znakovita podsjećanja na svjetlo. Na to nas upozorava i antifona otpjevana na početku ovog našega susreta. Spasitelj iščekivan od naroda pozdravljen je kao Istok, kao svjetlo koje označava put, te vodi ljude, putnike kroz tamu i opasnosti svijeta, prema spasenju što ga je Bog obećao i koje je ostvareno u Isusu Kristu.

Pripravljajući se da s radošću proslavimo Spasiteljevo rođenje u našim obiteljima i u našim crkvenim zajednicama, dok određena moderna i potrošačka kultura vodi prema nestanku kršćanskih simbola iz proslave Božića, neka si svi uzmu u zadatak da prihvate vrijednost božićnih tradicija, koje su dio baštine naše vjere i naše kulture, kako bi ih prenijeli novim naraštajima. Posebice, gledajući ulice i trgove gradova ukrašene sjajnim svjetiljkama, spomenimo se da nas ta svjetla upućuju na jedno drugo svjetlo, nevidljivo očima, ali ne srcu. Dok im se divimo i dok palimo svijeće u crkvama ili rasvjetu jaslica i božićnoga drvca u našim domovima, neka se naša duša otvori istinskome duhovnom svjetlu koje je darovano svim ljudima dobre volje. Bog s nama, rođen u Betlehemu od Djevice Marije, on je Sunce našega života.

"O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti Sunce pravde istinske: dođi, prosvijetli sve što gube se u smrtnoj sjeni nemiloj!" Prihvaćajući ovaj zaziv današnjega bogoslužja, molimo Gospodina da požuri sa svojim slavnim dolaskom među nas kako bi samo u Njemu našle odgovor istinske težnje ljudskoga srca. Ovaj Istok koji nema zalaza neka nam dade snagu da uvijek slijedimo put istine, pravde i ljubavi! Duboko proživimo ove posljednje dane što prethode Božiću, skupa s Marijom, Djevicom šutnje i osluškivanja. Ona koja je potpuno bila obuhvaćena svjetlom Duha Svetoga, neka nam pomogne da shvatimo i u punini živimo otajstvo Kristova rođenja. Uz ove misli, potičući vas da, do proslave Spasiteljeva rođenja koja je već pred nama, očuvate živo nutarnje divljenje u gorljivom iščekivanju, s radošću svima vama ovdje prisutnima, članovima vaših obitelji, vašim zajednicama i svima koji su vam dragi, već od ovoga trenutka upućujem najsrdačnije čestitke povodom Božića. Svima sretan Božić!