KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 8. veljače 2006.

Bog je blizu čovjeka u svim njegovim nevoljama

Uvodno čitanje: Psalam 145,14-21. Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno.
(Večernja petka IV. tjedna)

Vjeran je Gospodin u svim riječima svojim / i svet u svim svojim djelima. / Gospodin podupire sve koji posrću / i pognute on uspravlja. / Oči sviju u tebe su uprte, / ti im hranu daješ u pravo vrijeme. / Ti otvaraš ruku svoju, / do mile volje sitiš sve živo. / Pravedan si, Gospodine, / na svim putovima svojim / i svet u svim svojim djelima. / Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, / svima koji ga zazivaju iskreno. / On ispunja želje štovatelja svojih, / sluša njihove vapaje i spasava ih. / Gospodin štiti one koji ga ljube, / a zlotvore sve će zatrti. / Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju / i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo - / uvijek i dovijeka.

1. Slijedeći liturgiju koja ga dijeli u dva dijela, vraćamo se Psalmu 145, tom veličanstvenom himnu u čast Gospodinu, dobrostivom kralju koji skrbi o svojim stvorenjima. Promišljat ćemo drugi dio prema toj podjeli Psalma. To su rr. 14-21 koji preuzimaju temeljnu temu prvog dijela. U njemu su uzvisivani božansko milosrđe, nježnost, vjernost i dobrota koji se šire na čitavo čovječanstvo, uključujući sva stvorenja. Sada Psalmist usmjerava svoju pozornost na ljubav što je Gospodin na osobiti način pokazuje siromahu i nemoćnome. Božansko kraljevstvo nije, dakle, izdvojeno i uznosito, kako se to ponekad može dogoditi i ljudskom obnašanju vlasti. Bog izražava svoje kraljevsko dostojanstvo sagibajući se nad najkrhkijim i nemoćnim stvorenjima.

2. Zapravo On je prije svega otac koji "podupire sve koji posrću" i pridiže sve koji su pali u prašinu poniženja (usp. r. 14). Živa se bića, shodno tome, propinju prema Gospodinu gotovo kao gladni prosjaci, a On, poput brižnoga roditelja, daje hranu koja im je potrebna za život (usp. r. 15). Ovdje s usana molitelja izbija ispovijest vjere u dva božanska svojstva u punom smislu: pravednost i svetost. "Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svoji i svet u svim svojim djelima" (r. 17). Na hebrejskom to su dva pridjeva kojima se obično opisuje savez što se sklapa između Boga i njegova naroda: caddiq i hasid. Oni izražavaju pravednost koja želi spasiti i osloboditi od zla te vjernost koja je znak Gospodinove dobrostive veličine.

3. Psalmist se postavlja na stranu onih koji primaju dobročinstva, a ocrtani su različitim izrazima; to su izrazi koji zapravo predstavljaju opis pravoga vjernika. On "priziva" Gospodina pouzdanom molitvom, "zaziva" ga u životu "iskreno" (usp. r. 18), "štuje" svoga Boga, poštujući njegovu volju i poslušno slijedeći njegovu riječ (usp. r. 19), no ponajviše ga "ljubi", siguran da je primljen pod plašt njegove zaštite i njegove blizine (usp. r. 20). Posljednja Psalmistova riječ ista je ona kojom je i otvorio svoj hvalospjev: ona je poziv na hvalu i blagoslivljanje Gospodina i njegova "imena", odnosno njegove žive i svete osobe koja djeluje i spasava u svijetu i u povijesti. Još i više, Psalmistova je riječ poziv da se molbenoj hvali vjernika pridruži svako stvorenje obilježeno darom života: "svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo - uvijek i dovijeka" (r. 21). To je neka vrst trajnoga hvalospjeva što se mora uzdizati od zemlje k nebu, to je zajedničko slavlje sveopće ljubavi Boga, izvora mira, radosti i spasenja.

4. Zaključujući naše razmišljanje, vraćamo se na onaj dojmljivi redak koji kaže: "Blizu je gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno" (r. 18). Rečenica je to koja je bila osobito draga Barsanufiju iz Gaze, asketi umrlom oko polovice VI. stoljeća, što su ga monasi, klerici i laice često navodili kao uzor mudrosti i razboritosti. Tako je primjerice nekom učeniku koji je izrazio želju da "ispita uzroke napasti koje su ga spopale", Barsanufij odgovorio: "Brate Ivane, ništa se ne boj napasti koje su se podigle protiv tebe kako bi te kušale, jer te Gospodin ne prepušta njima za plijen. Dakle, kad ti dođe neka od napasti, ne muči ispitujući o čemu bi se imalo raditi, nego u ime Isusovo zaviči: "Isuse, pomozi mi." I on će te poslušati jer "je blizu svima koji ga prizivlju." Ne obeshrabruj se, nego gorljivo trči i dostići ćeš cilj, u Kristu Isusu Gospodinu našemu" (Barsanufio e Giovanni di Gaza, Epistolario, 39: Collana di Testi Patristici, XCIII, Roma 1991, str. 109).

Pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Predragi hodočasnici iz Hrvatske, pred spomendan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, koji je vjeran Kristu svjedočio istinu i podnio mučeništvo, pozivam vas da u njemu pronalazite uzor kršćanskoga života i ljubavi za svoju domovinu. Hvaljen Isus i Marija!