KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI.

NA OPĆOJ AUDIJENCIJI

Srijeda, 29. ožujka 2006.

Nasljednici apostola jamče crkveno zajedništvo u ljubavi

Draga braćo i sestre!

Po apostolskoj službi Crkva, zajednica što ju je okupio Sin Božji koji je došao u tijelu, živjet će tijekom vremena izgrađujući i gajeći zajedništvo u Kristu i u Duhu, na koje su svi pozvani i u kojem mogu doživjeti iskustvo spasenja darovano od Oca. Dvanaestorica su se pobrinuli, doista, da ustanove svoje nasljednike (usp. 1 Klem 42,4), kako bi se poslanje koje im je povjereno nastavilo i nakon njihove smrti. U tijeku stoljeća Crkva je, organski ustanovljena pod vodstvom zakonitih pastira, na taj način nastavila živjeti u svijetu kao otajstvo zajedništva, u kojem se, u određenoj mjeri, odražava i samo trojstveno zajedništvo.

Već apostol Pavao ukazuje na ovaj uzvišeni trojstveni izvor, kad svojim kršćanima želi: "Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama" (2 Kor 13,13). Ove riječi, koje su vjerojatno odjek obreda Crkve koja se rađa, dokazuju da se milosni dar Očeve ljubavi u Isusu Kristu izvršava i izriče u zajedništvu što ga ostvaruje Duh Sveti. Ovo tumačenje, utemeljeno na usporednoj vezi što je tekst stvara među genitivima ("milost Gospodina Isusa Krista ... ljubav Boga ... i zajedništvo Duha Svetoga"), predstavlja "zajedništvo" kao poseban dar Duha, analogan ljubavi darovanoj od Oca i milosti što je nudi Gospodin Isus.

Uostalom, neposredni kontekst, obilježen insistiranjem na bratskom zajedništvu, čini se kako upućuje da se pod pojmom "koinonia" Duha Svetoga valja prepoznati ne samo "dioništvo" na božanskom životu u Duhu, nego i "zajedništvo" među vjernicima što ga sam Duh potiče kao njegov tvorac i glavni pokretač (usp. Fil 2,1). Moglo bi se reći da milost, ljubav i zajedništvo, koji su u vezi s Kristom, Ocem i Duhom, predstavljaju različite vidove iste "ekonomije" spasenja, koja od Crkve čini "jedan narod okupljen jedinstvom Oca, Sina i Duha Svetoga" (Sveti Ciprijan, De Orat. Dom., 23: PL 4,536; usp. Lumen gentium, 4).

Ideja zajedništva kao dioništva na trojstvenom životu posebno je snažno osvijetljena u Ivanovu evanđelju, gdje je zajedništvo ljubavi, koje povezuje Sina s Ocem i s ljudima, u isto vrijeme i uzor i vrelo bratskoga zajedništva, koje mora učenike međusobno sjediniti: "Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio" (Iv 15,12; usp. 13,34). "Da svi budu jedno kao što smo mi jedno" (Iv 17,21.22). U vrijeme zemaljskoga hodočašća učenik, po zajedništvu sa Sinom, već može sudjelovati na božanskom životu Njegovu i Očevu: "Naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom" (1 Iv 1,3b). Ovaj život zajedništva s Bogom i među nama prava je svrha navještaja radosne vijesti: "Što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama" (1 Iv 1,3a).

Zajedništvo - plod Duha Svetoga - hrani se euharistijskim kruhom (usp. 1 Kor 10,16-17), a izražava se kroz bratske odnose, u nekoj vrsti predokusa buduće slave. Upravo tako, zajedništvo je dar koji nam omogućuje da izađemo iz naših usamljenosti, te nas čini dionicima ljubavi koja nas združuje s Bogom i međusobno. Lako se može razumjeti koliko je velik ovaj dar, pomislimo li samo na podjele i sukobe što pogađaju odnose među pojedincima, skupinama i čitavim narodima. "Zajedništvo" je doista radosna vijest koja liječi svaku usamljenost, dragocjeni dar koji nam daje da se osjetimo prihvaćenima i ljubljenima u Bogu, u jedinstvu njegova Naroda okupljenog u ime Trojstva; to je svjetlo koje obasjava Crkvu poput znaka uzdignuta među narodima: "Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima" (1 Iv 1,6-7). Crkva se tako objavljuje kao čudesno ostvarenje ljubavi, zamišljeno kako bi Krist bio blizak svakom muškarcu i svakoj ženi koji ga doista žele susresti, sve do konca vremena.

Pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:

Velika mi je radost pozdraviti hrvatske hodočasnike, a osobito mlade iz Osijeka. Predragi, obratiti se znači svim srcem zavoljeti svoga Stvoritelja. Ne bojte se vjerovati mu i posvetiti svoj život Kristu, dijeleći s njim svoju radost i teškoće. Hvaljen Isus i Marija!